Nakon devetogodišnje stanke, Hrvoje Šalković vratio se na književnu scenu s romanom Babići, objavljenim u izdanju Petrinih knjiga. Osim što ponovno osvaja čitatelje kao autor Šalković je sada i jedan od urednika u toj izdavačkoj kući te svojim iskustvom i prepoznatljivim stilom doprinosi oblikovanju ljetne čitateljske ponude.
Ljeto je pred nama – koje biste naslove iz Petrinih knjiga preporučili onima koji žele ljeto provesti uz lagano štivo?
Od uvjetno govoreći laganije literature, jer sve su to naslovi koji imaju književnu vrijednost, među zanimljivije zasigurno se ubrajaju knjige Aki Shimazaki iz njezina posljednjeg ciklusa Sjena čička. Prošle smo godine objavili prvi dio, Azami, a uskoro nam dolazi i nastavak pod imenom Hozuki, u kojem se priča i veze među likovima dodatno zapleću te prikazuju iz nove perspektive. U fokusu knjige je Mitsuko, koju upoznajemo u prethodnom nastavku, a u čiju povijest dublje zalazimo i otkrivamo tajne koje skriva.
Također, vrijedi istaknuti i prošlogodišnje naslove, Rijeko, otpjevaj me domu Eleanor Shearer, koja u kontekstu priče o ropstvu na Karibima pokazuje što je majka sve kadra učiniti i koliko je daleko spremna ići da pronađe svoju oduzetu djecu.
Kad smo već kod nešto starijih naslova, u biblioteci Irida još je nekoliko naslova koje je publika već prepoznala kao literaturu koja na zanimljiv i privlačan način progovara o dojmljivim pričama s raznih krajeva svijeta, među kojima su romani Kradljivica riječi, Sitna zadovoljstva, Mrtva priroda, Ljubav mojega života. Osim toga, tu je i zbirka zabavnih i kratkih priča Zašto i zato svega Quima Monzoa, koja se uz ironiju i sarkazam poigrava s društvenim temama i popularnim pričama.
Za ljubitelje trilera i kriminalističkih romana, koji su naslovi iz vašeg kataloga najuzbudljiviji?
Baš nedavno su nam izašla dva iznimno zanimljiva kriminalistička romana za koje mislimo da bi mogli biti pravi hitovi, a to su Zvijer grupe autora koja piše pod pseudonimom Carmen Mola te Mesar jedne od najpoznatijih američkih autorica Joyce Carol Oates. Zvijer je književni hit i fenomen koji je dobio pohvale kritike i brojne nagrade te privukao pozornost publike diljem Europe. S jedne strane, riječ je o iznimno dobro napisanom, zanimljivom i napetom kriminalističkom romanu, dok kroz priču o potrazi za okrutnom serijskom ubojici istodobno progovara o temama koje su svojstvene kako Madridu 19. stoljeća tako našemu suvremenom društvu, poput neravnopravnosti, nasilja i korupcije, ali i beskompromisne odvažnosti u potrazi za istinom… koja nije uvijek ono što se isprva čini. Roman Mesar priča je koja je utemeljena na autentičnim povijesnim dokumentima, u kojoj pratimo karijeru dr. Silasa Weira dok se uspinje od profesionalne anonimnosti do nacionalne slave, jedinstven spoj fikcije i činjenica, noćna mora najmračnijih dijelova ljudske psihe. Dok se počinje etablirati kao pionir kirurgije 19. stoljeća, Weirove ambicije potiče opsesivna žudnja za prisilno hospitaliziranom mladom Irkinjom imena Brigit, koja postaje ne samo Weirov primarni eksperimentalni subjekt nego i akterica njegova uništenja.
Za kraj, tu je i knjiga Nitko ne napušta Palo Alto Yaniva Iczkovitsa, koji prikazuje svijet policijske brutalnosti, grabežljive gentrifikacije, napete rasne politike i korumpiranoga pravosudnog sustava. U anatomskom laboratoriju Medicinskog fakulteta otkriven je leš koji tamo ne bi trebao biti. Tako se otvara slučaj ubojstva koji će potresti svijet policijske istražiteljice Iris Abramov, čiji se put siječe s putom Idana Lurije, mladog bjegunca koji živi u komuni u domu Tobiasa, arapskog pjesnika.
Kako odabirete naslove koji će biti uključeni u ljetnu ponudu i što čini knjigu idealnom za ljetno čitanje?
Odabir naslova jedan je od najljepših segmenata poslovanja u izdavaštvu. Selekcija se radi udruženim snagama, na kolegiju, gdje svatko od urednika izađe sa svojim prijedlozima i vizijama, a onda svi kolektivno donosimo odluke. Naravno, zadnju riječ ima Ante Šerventić, direktor i vlasnik, ali nema tu nekog preglasavanja, zaista smo blagoslovljeni sjajnom radnom i kolegijalnom energijom u našoj kući. Ja sam se uvijek vodio time da se kvalitetna knjiga može čitati bilo kada, ali puno toga ovisi o pojedinoj čitateljici ili čitatelju i njihovim osobnim preferencijama. Baš zato ne volim i ne bih htio generalizirati, ali zanimljiva radnja, likovi za koje se lako vezati te humor i maštovitost zasigurno su ono što pomaže da knjiga ostane u rukama i dulje nego što smo planirali.
Koji je vaš osobni favorit među ljetnim preporukama i zašto?
Moj je osobni favorit roman Žena nije muškarac američke autorice palestinskih korijena Etaf Rum. Ispričala je sjajnu priču o ulozi žene u patrijarhalnome civilizacijskom krugu, u kojem je ona svedena na kućnu životinju. Priča ima vremenski diskontinuitet, malo je priča majka, a malo kći, s odmakom od dvadeset godina, i na bolno iskren način sudaramo se s patnjama žena, kojima je mjesto u kuhinji ili u rađaoni, ali, ne daj joj Bože, da slučajno rodi žensko dijete. Tema je mučna, ali roman je pisan na topao način, lako se čita i smatram ga izvrsnim ljetnim štivom.
Što nas očekuje u idućim mjesecima od Petrinih knjiga – možete li otkriti neke novitete ili planirane naslove?
Uskoro nam izlazi već spomenuti roman Žena nije muškarac Etaf Rum; izlazi nam i zbirka s dvije novele Stefana Zweiga – Pismo nepoznate žene i Manija – u novom prijevodu Branke Grubić. Usto, i fantastičan roman Bena Okrija Izgladnjela cesta te Aracoeli Else Morante. U pripremi je i jedan intrigantan publicistički naslov, Knjiga u ratu Andrewa Pettegree, koji se bavi time kako su knjige i književnost utjecale i oblikovale svjetska zbivanja i sukobe, ali i kako su se oni povratno odražavali na književnost i književnu produkciju.
Inače, vi ste se nakon devetogodišnje pauze vratili na književnu scenu s romanom Babići. Kakav ste imali feedback od čitatelja?
Feedback je dobar, ponajprije se to vidi po prodajnim brojkama. Publiku jednostavno ne možeš prevariti, ako ti je roman loš, nema šanse da se dobro proda, a Babići se prodaju izvrsno. Puno mi se čitača javlja preko društvenih mreža, na stotine njih, i reakcije su odlične. A i počeli su me opet puno pozivati na gostovanja u knjižnice diljem Hrvatske, i to je podatak koji govori za sebe.
Tijekom stanke od pisanja bavili ste se različitim poslovima, uključujući ugostiteljstvo i turizam. Kako su ta iskustva utjecala na vaš književni izričaj i percepciju svijeta?
Svako životno iskustvo, pa i ono radno-profesionalno, promijeni te i oblikuje, na nekoj ljudskoj razini, ali ne vjerujem da je išta od toga utjecalo na književni izričaj. Na taj literarni dio je više utjecalo to što sam stariji, zreliji, i što sam u radu s desetak urednika ispekao zanat, pa sada znam što treba raditi.
U intervjuima ste spomenuli da se u Hrvatskoj knjige prodaju uglavnom zahvaljujući usmenoj predaji. Kako vidite trenutačnu čitateljsku kulturu u Hrvatskoj i što bi se moglo učiniti da se ona poboljša?
U nekim mi se situacijama čini kao da nitko ništa ne čita i da postajemo gluplji kao nacija. A onda opet, obilazim knjižnice, nastupam u njima, pa mi kolegice kažu da se čita puno i da i klinci dosta posuđuju i čitaju. Stvari se mogu poboljšati tako da mi izdavači biramo dobre naslove i plasiramo ih na tržište, pa da se što više ljudi zakvači na čitanje. I naravno, domaća bi produkcija morala pronalaziti bolje teme jer, osim nekoliko odličnih autora, ostatak mi se baš i ne sviđa.
Vaš roman Babići bavi se temama migracija i identiteta. Kako ste istraživali te teme i koliko su one relevantne za današnje društvo?
Te su teme toliko sveprisutne da je dovoljno samo gledati televiziju i čitati novine i već imaš velik dio istraživanja u glavi. Tema migracija i identiteta je top svjetska tema, a postajat će sve važnija jer ratovi se samo gomilaju, jednako kao i suludi klimatski ekstremi, pa će za koje desetljeće migrirati stotine milijuna ljudi.