Branitelji i književnici: 'Domoljublje nije odlazak na koncert, a mržnja razara onoga tko mrzi'

Književnici i dragovoljci Domovinskog rata, Ivana Šojat i Robert Međurečan, danas su gostovali u emisiji Nedjeljom u 2 pod temom "Branitelji. Za što smo se borili?" te otvoreno progovorili o svojim ratnim iskustvima, razočaranju u današnje društvo, strahovima za budućnost i onome što za njih znači istinsko domoljublje

Književnica i nekadašnja pripadnica HOS-a Ivana Šojat demistificirala je pojam ideala u Domovinskom ratu, naglasivši kako je stvarnost na terenu bila daleko od bilo kakve revolucionarne zanesenosti. “Prvo, ja bih rekla da rat koji nas je pogodio nije bio nekakva revolucija u koju smo mi krenuli s idealima. To je po pitanju Slavonije, istoka Hrvatske, mog Osijeka, bila borba za život i smrt, borba za opstanak. Nije tu bilo ideala. Mi smo sanjali, jer borba za nezavisnu Hrvatsku je na političkoj razini krenula daleko ranije zapravo”, izjavila je Šojat koja se prisjetila kako je s 20 godina pristupila HOS-u jer kao žena bez vojne obuke nije mogla ući u regularne postrojbe, a nije željela da se njezina uloga svede na “kuhanje kave”. 

Slično iskustvo sirove borbe za preživljavanje podijelio je i pisac i dragovoljac Robert Međurečan, koji je studentske dane na Veterinarskom fakultetu prekinuo kako bi se pridružio obrani. Njegov opis rata jezgrovit je i lišen patetike. “Rat je prilično jednostavna stvar, radiš sve da preživiš, ništa drugo. Ne zanimaju te računi, curi li pipa u kupaonici”, slikovito je opisao. Taj prijelaz iz normalnog života u ratnu zonu simbolizira trenutak kada je svoju gitaru Fender morao zamijeniti za kalašnjikov, ne iz herojskog poriva, već iz očaja i straha koji su tada vladali.

“Tisuće ljudi su tako iz očaja i straha dolazili do oružja jer su se bojali. To su stvarno gruba vremena”, kazao je Međurečan, dodajući kako ga je rat suočio s vlastitom smrtnošću. “Shvaćaš da više nisi besmrtan. Da je smrt tu. Smješka se i puše svoj ledeni dah u tebe, i da nemaš vremena.”

Povratak u civilni život za Međurečana je bio jednako težak kao i sam rat. Izgubivši fokus, nije uspio završiti fakultet, a godine su mu trebale da se psihički oporavi i prilagodi mirnodopskom “šušuru dogovora i sitnih stvari” koje su odjednom ponovno postale važne. Vlastito razočaranje i gnjev zbog spoznaje da se ideali, zbog kojih je ipak otišao u rat, ne ostvaruju, pretočio je u pisanje koje mu je poslužilo kao autoterapija. “Bio sam mlad i gnjevan čovjek. Krenuo sam s pisanjem kao mogućnost autoterapije. I to je krenulo, to je bilo dobro. Jer sam podijelio muku i mrak i strah i gnjev s papirom, nekako je odmah lakše”, priznao je.

Ivana Šojat, s druge strane, upozorila je na opasnosti koje vrebaju u današnjem, mirnodopskom društvu. Kao najveći problem istaknula je materijalizam i kapitalizam koji su razorili osjećaj zajedništva. “Kapitalizam nas je potrgao na proste faktore. Novac je postao mjerilo svega. A čovjek kao društveno-nedruštveno biće zapravo teži tome da ima zajednicu”, navela je. Upozorila je na zastrašujući trend da se ljudi, u nedostatku pozitivnih poveznica, sve češće okupljaju oko odbojnosti i mržnje prema drugima. “Ja mislim da je to najgora moguća kohezija. To je prestrašno. Ja se bojim svijeta u kojem mi odrastamo, bojim se nasilja koje mi u sebi nosimo”, istaknula je Šojat. 

Također je naglasila važnost odvajanja umjetničkog djela od osobe, navodeći primjer glazbe benda Riblja čorba. Unatoč kontroverznim političkim stavovima frontmena Bore Đorđevića, koji je bio ministar u Miloševićevoj vladi, ona i dalje cijeni njihov album “Mrtva priroda” kao vrhunsko umjetničko djelo. “To kako se Čorba deklarirao, i to što je bio ministar kulture u Miloševićevoj vladi, mene ne zanima”, kazala je. U jednom od najsnažnijih trenutaka emisije, priznala je da je i sama nekada mrzila Srbe, ali je s vremenom shvatila da je mržnja osjećaj koji primarno razara onoga tko mrzi, a ne onoga tko je predmet mržnje. 

"Hajdemo uzeti činjenicu koliko je Srba bilo u hrvatskoj vojsci. Evo ja ću jednog navesti. Predrag Pavković Dragulj, branitelj vukovarski. Koji se na kraju ubio. Jer on se našao, s jedne strane je bio izdajnik roda svoga. A s druge strane što? Četnik? A branio je svoj grad", kazala je 

Na pitanje što je danas domoljublje, Robert Međurečan ponudio je odgovor koji se ne tiče velikih riječi i gesta, već svakodnevne građanske odgovornosti i poštenja. “Domoljublje je kod nas najčešće folklorno prikazano. Idemo na određene koncerte, pa smo veliki Hrvati. Držimo desnicu na srcu kad je nogometna utakmica. A ja gledam na domoljublje na jedan puno prizemniji način. Domoljub neće odnijeti noću krupni otpad u neku šumu. Pravi domoljub neće betonirati obalu ispred apartmana koje je ilegalno sagradio. Da ne govorim o nekim većim stvarima, porezu, korupciji. On će biti dobar pred svojim susjedima bez obzira. Pomoći će. To je pravi domoljub”, definirao je. Prema njegovim riječima, domoljublje je sadržano u malim, ali ključnim stvarima koje čine uređeno i pristojno društvo, a koje smo, kako kaže, zaboravili: “Ponekad je dovoljno ne biti loš, a mi smo to zaboravili.”

Na kraju, oboje sugovornika složilo se oko potrebe za uvažavanjem različitosti kao temelja zdravog društva. Međurečan je to ilustrirao primjerom iz rata, gdje su se rame uz rame borili ljudi potpuno različitih svjetonazora i ukusa. “Moramo biti zajedno, ali zajedno u različitostima. To zvuči patetično, ali to je zapravo istina. Jer na kraju krajeva i mi smo u ratu bili različiti. Jedan je bio panker, drugi je slušao narodnjake”, zaključio je, šaljući poruku da je upravo u prihvaćanju tih razlika ključ za bolju budućnost Hrvatske.