Nikica Gilić o Anti Peterliću

Bio bi podjednako plemenit i produhovljen i da je prodavao cipele, računao poreze ili vozio tramvaj

Foto: MFF
Bio bi podjednako plemenit i produhovljen i da je prodavao cipele, računao poreze ili vozio tramvaj
20.05.2026.
u 10:02
Filmolog Nikica Gilić prisjeća se svog profesora Ante Peterlića, velikana hrvatske filmologije koji bi 18. svibnja proslavio 90. rođendan
Pogledaj originalni članak

Imao sam nevjerojatnu sreću doći na studij na kojem nije nedostajalo fascinantnih nastavnika i znanstvenika, a potom se baviti filmom, pratiti glazbu i upoznati zbilja veličanstvene i znamenite umjetnike. S nekima sam kontaktirao jednom ili svega nekoliko puta u životu (Boško Petrović, Dušan Makavejev, Bojana Marijan, Karpo Godina, Slobodan Šijan, Herbert J. Eagle, Savka Dapčević-Kučar, Zvonimir Berković, Phil Mulloy...), pa ne mogu polagati nikakvo pravo na njih.

A s nekima sam se ipak dosta često susretao i vodio prilično zanimljive, dugačke i poučne razgovore. No, uz sve te Turkoviće, Tribusone, Senkere, Solare, Kravare, Margite Antauer, Sonje Bašić, Mirande Jakiše, Vilime Ribiće, Zorane Tadiće, Borivoje Dovnikoviće i Tomislave Gotovce s kojima me sudbina povezala (da ne govorim o nepravedno zanemarenim draguljima poput komparatistice Gordane Slabinac i anglista Damira Kalogjere), posebno mjesto ipak zauzima Ante Peterlić. On je i uživo i u tekstovima zračio posebnim sjajem i okupljao oko sebe čitave strukture, škole i ljude. A na mene je od svih pobrojenih bacio najviše svjetla.

Ante Peterlić, otac hrvatske filmologije

Nije imao ništa prepotentno u sebi, s jednakom je strašću držao predavanje na UCLA i u malom kinoklubu

Smatra ga se "ocem hrvatske filmologije" jer je utemeljio sveučilišnu nastavu filmologije u našoj zemlji. Teoriju i povijest filma predavao je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta te na Akademiji dramske umjetnosti. A bio je i utemeljitelj te glavni voditelj Škole medijske kulture Hrvatskoga filmskog saveza, koja sada nosi ime Škola medijske kulture "Ante Peterlić", kao i savjetnik za igrani film pri Ministarstvu kulture te predsjednik Vijeća za film i kinematografiju. Uz brojne stručne knjige koje je napisao, Peterlić je snimio i dva filma: "Intimu" (1965.) i "Slučajni život" (1969.). Nepoznate detalje o njemu ispričala nam je njegova kći Maja Peterlić...

Za razliku od ljudi opterećenih slavom i titulama, Peterlić je bio jednostavan, za razliku od ljudi opterećenih novcem, bio je iskreno zbunjen jer mu je neki izdavač htio pretiskati i ponovno platiti stari tekst. Za razliku od ljudi opterećenih vlastitom ispravnošću, i moći on je izbjegavao mlađem i po ulozi podređenom kolegi nametati teme o kojima je znao da ne bi bilo slaganja. Doslovno – on je bio pomalo konzervativan (ili je to barem bio u životnoj fazi kada sam ga ja upoznao), pa stoga nije započinjao sa mnom teme u kojima je znao da ćemo se teško složiti, i imao sam dojam da me želi štititi, a ne koristiti me kao dokaz svoje važnosti. I što meni onda znači da imam ideološko podudaranje s nekim potpunim i nevjerojatnim kretenom, kada sam u životu nekoliko važnih godina imao najboljeg, najmekšeg i najdražeg ideološkog “stranca”?

Stara škola humanistike često je znala isticati ideju po kojoj umjetnost oplemenjuje, a katkada bi tvrdila da čak i proučavanje umjetnosti oplemenjuje, pa su ljudi iz tih struka na neki način produhovljeniji i, eto, plemenitiji od prosjeka. Ja mislim da je to glupost. Kao prvo, to dokazuju neki umjetnici i profesori kojima ne bih vjerovao da mi pridrže psa na pet minuta. Kao drugo, mislim da bi Ante Peterlić, talentiran redatelj koji nije dobio dovoljno prostora, i talentiran humanist koji je ostvario maksimum za naše uvjete, definitivno bio podjednako plemenit i produhovljen i da je prodavao cipele, računao porezne stope, vozio tramvaj ili vario metalne ploče.

Sretna je okolnost da na početku mog profesionalnog usavršavanja stajao čovjek vrhunski u svom poslu, potpuno nezainteresiran za besmislene svađe i iskreno željan napraviti najbolje što može. Pritom je, dakako, htio pomoći drugima da i oni naprave najbolje što mogu. I da, bio je prvi doktor filmologije, glavni urednik veličanstvene Filmske enciklopedije, autor niza temeljnih knjiga, utjecajan sveučilišni nastavnik i opći edukator, moj mentor diplomskog magistarskog i doktorskog rada... No, pustimo to sada. Ante Peterlić je bio neobično normalan i drag čovjek, s manama i vrlinama. A to što više ne hoda među nama ne znači da ću ga ikada prestati voljeti.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.