Beč ne spava na lovorikama, mi stalno tražimo nove talente

28. 08. 2018. u 10:19 0
Rektor bečkog Sveučilišta za glazbu i umjetnost te predstavnik Beča u upravi Bečkih simfoničara divi se hrvatskim umjetnicima.

Na svijetu je već bilo dovoljno loših glazbenika pa sam se ostavio studija glazbe – rekao je kroz smijeh o svojoj umjetničkoj karijeri Bečanin Franz Patay, po svojim funkcijama jedan od najvažnijih ljudi kulture austrijske i svjetske umjetničke metropole.

Fèlix Colomer Vallès: 'Snimio sam priču pedofila koji slobodno hoda svijetom'

Patay je rektor bečkog Sveučilišta za glazbu i umjetnost (Musik und Kunst Privatuniversität der Stadt Wien), direktor Bečkih sjedinjenih pozornica (Vereinigten Bühnen Wien) i predstavnik grada Beča u upravi Bečkih simfoničara.

Susreo sam ga nakon koncerta kojim je nedavno na Pagu otvoren Festival Olive Classic u Vrtu lunjskih maslina. Gospodin Patay taj je datum u svoj kalendar upisao još prije pola godine u Lihtenštajnu, kamo ga je odvela suradnja s Draženom Domjanićem, njegovom Muzičkom akademijom i festivalom Next Generation u švicarskom Bad Ragazu. A na Pagu ga je oduševilo isto ono zbog čega surađuje s Domjanićevom školom i festivalom: mladi glazbenici sa svojom posebnom energijom i budućnošću koja je pred njima i koju osvajaju svojim talentom.

Pitam ga zašto direktor jedne od dviju bečkih najvažnijih glazbenih akademija, u koje hrle glazbenici sa svih strana svijeta, ide bilo kamo drugdje tražiti nove talente?

– Uvijek smo u potrazi za mladim talentiranim umjetnicima kako za sveučilište tako i za orkestar i kazališta kojima sam na čelu. Svijet je velik, talenata ima svuda i mi moramo ići prema njima. Beč ima dugu i slavnu povijest i tradiciju, ali mi ne možemo spavati na tim lovorikama, nego moramo raditi i nastojati da u budućnosti Beč i ostane jedan od najvažnijih gradova u svijetu glazbe – kaže Patay.

Sonja Butić Davidoff Otvorena izložba slikarice koja je prva naslikala Praljka nakon smrti

Usput nam je i objasnio da pridjev “privatni” u imenu obrazovne ustanove koju vodi znači samo to da vlasnik njihova sveučilišta nije država, nego grad Beč, koji ustanovu i financira s više od 90 posto potrebnih sredstava. Naime, prema Ustavu Republike Austrije, samo savezna vlada može otvarati i voditi sveučilišta. Ona je u Beču tako vlasnik Sveučilišta za glazbu i izvedbene umjetnosti (Universität für Musik und darstellende Kunst Wien) koje su nekad, pa i danas, mnogi nazivali Akademijom, za razliku od Konzervatorija, kako se zvala druga bečka visoka škola o kojoj skrbi grad.

– U predstavljanju grada Beča svijetu postoji jaz između klišea koji velik dio posjetitelja želi vidjeti, kao što su bijeli konji, Schönbrunn, muzej carice Sissi... i mladog živog Beča sa svojom scenom elektroničke glazbe, dizajnom i mnogim novim inicijativama. Mnogi žele vidjeti i taj novi Beč. No, da budemo iskreni, više od 90 posto turista ne ide u muzeje i na koncerte, nego se šetaju naokolo, posjećuju restorane i doživljavaju sam grad – kaže Patay.

Goran Gerovac Anonimci koji komentiraju na webu nekad su iste takve anonimke slali miliciji i Udbi

Stoga samo petnaestak posto od 600 tisuća ulaznica, koliko ih godišnje prodaju četiri kazališta kojima je Patay na čelu (Theater an der Wien, Kammeroper, Raimund i Ronacher), otpada na strane posjetitelje, trideset posto na Bečane, a više od pedeset posto na posjetitelje iz drugih krajeva Austrije. To se osobito odnosi na mjuzikle za koje su specijalizirana kazališta Raimund i Ronacher, kako licencirane svjetske hitove tako i jednako uspješnu vlastitu produkciju.

Mjuzikl Rebecca, nastao u njihovoj produkciji i na njihovu narudžbu, uskoro će imati premijere u Seulu i Tokiju, najavljuje Patay, a osim o Mozartu, proizveli su i mjuzikl o Emanuelu Schikanederu, pjevaču i opernom impresariju iz Mozartova vremena na čiju je narudžbu nastala “Čarobna frula”.

– Danas, nažalost, čak i veliki broj obrazovanih Bečana više ne zna tko je bio Schikaneder pa taj mjuzikl, usprkos sjajnim kritikama, baš i nije ispunio očekivanja što se tiče odaziva publike – požalio mi se Patay. No i u slučaju takvog “podbačaja” “Schikanedera” je vidjelo čak 180 tisuća ljudi.

Staging a Play: Tartuffe Matija Ferlin dokazao se kao kazališni čarobnjak

Bečki kulturni menadžer već šest godina provodi ljeta u Hrvatskoj, otkako je u Rtini, između Zadra i Paga, kupio kuću. Zato je važno od njega čuti i što misli o kulturnoj ponudi ljeti u Hrvatskoj.

– Ljudi koji traže kvalitetu kada dođu u Beč ne idu u zamke za pelješenje turista, nego na mjesta, koncerte i predstave na koje idu Bečani. Tako i kod vas, tko god traži kvalitetu, očekuje autentične doživljaje, a ne izvještačene kopije nečeg što ima i kod kuće. Na tom polju još možete mnogo učiniti. U tu svrhu trebate štititi i njegovati svoje jedinstvene lokacije te osobito ulagati u vaše sjajne mlade umjetnike, od kojih sam neke čuo i sada među maslinama u Lunu, a drago mi je da su među njima i naši bivši studenti.

pogledajte na vecernji.hr

Još nije ostavljen niti jedan komentar! Pokrenite raspravu!

Komentirajte
Vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice vecernji.hr kliknite na "Slažem se".