Iako je javna tajna da se u gradskim tvrtkama i upravi rijetko biraju
osobe kvalificirane za određeni posao, a traženje usluge head huntera
gotovo je nepoznanica, ipak gradonačelnici ili njihovi zamjenici, koje
smo nedavno okupili nakon skupa o promjenama u gradovima održanog u
organizaciji Deloitta i Infoarene, ne poriču važnost sposobnosti osoba
zaposlenih u gradskim tvrtkama ili upravi. Kažu da razvijaju i odjel
ljudskih resursa. Prema ovlastima koje imaju, ulažu u poticanje
zapošljavanja i obrazovanje te ističu da su vođenje grada i tvrtke vrlo
slični.
– Trenutačno zbog zakonskih propisa koji točno propisuju javnu
proceduru odabira, kao i zakonske prednosti pri zapošljavanju u upravi
(invalidi branitelji i sl.), ne možemo angažirati head hunting kuće u
fazi konačnog odabira kandidata za pojedino radno mjesto – kaže Ivo
Jelušić, zamjenik zagrebačkog gradonačelnika, no priznaje da ne postoji
nikakvo ograničenje, osim financijske mogućnosti Grada, da se u
predselekciji i traženju kandidata koji bi sudjelovali u javnom
natječaju za rad u upravi angažiraju HH tvrtke.
Božidar Čapalija, zamjenik splitskog gradonačelnika tvrdi da je teško
dobiti najkvalitetnije kadrove jer plaće nisu stimulativne, odnosno,
tržište ih bolje plaća.
– No, koristimo se uslugama head huntera, koji se raspituju o ljudima
za zapošljavanje u tvrtke što smo osnovali u zadnje tri i pol godine,
te smo doveli kvalitetne menadžere koji su s veće plaće došli na manju.
I taj trend je prisutan. Problem je, kaže, što u gradovima imamo
naslijeđene ljude, posebno one na nižoj razini. A ako se nekih
neučinkovitih želimo riješiti, sud ih vrati natrag. Takva je, nažalost,
do sada praksa.
Iako mnogi za većinu gradonačelnika tvrde da nemaju nimalo menadžerskih
sposobnosti, oni se, naravno, s time ne slažu obrazlažući da su i sami
došli iz poslovnih voda, te, također, da je vođenje grada čak i
kompleksnije od vođenja kompanije.
– Vođenje grada postalo je u prošlih deset godina slično vođenju
korporacije. U načelu ne postoje velike razlike, no rekao bih da je
vođenje javne uprave možda i kompliciranije, jer se ne prati samo
profit, nego i efikasnost, širina dosega, obuhvaćena su višeznačna i
mnogostruka područja, često različita jedna od drugih, a i jako je
važno uspostaviti intenzivnu i kvalitetnu komunikaciju s onima za koje
radite, a to su, naravno, građani – kaže riječki gradonačelnik Vojko
Obersnel.
Radna mjesta i obrazovanje
Jelušić kaže da gradonačelnici moraju biti educirani za upravljanje te
imati dodatna znanja, sposobnosti i vještine organiziranja posla,
projektnog vođenja, timskog rada...
Gradovi nisu imuni ni na krizu i misle o čuvanju ili otvaranju novih
radnih mjesta, no kako tvrdi Zvonimir Mršić, gradonačelnik Koprivnice,
puno bi se više moglo poduzeti da je država u većem stupnju
decentralizacije. Primjerice, danas više nije pitanje kako formirati
poduzetničku zonu nego kako ju napuniti novim radnim mjestima.
Nama treba novac za izgradnju proizvodnog pogona koji ćemo
iznajmljivati, a Ministarstvo gospodarstva nudi nam novac za izgradnju
infrastrukture. Jelušić kaže da gradovi nemaju velike mogućnosti u
sprečavanju krize, jer oni čak ne upravljaju svim komunalnim
dijelovima, a kamoli ekonomskom politikom države.
No, socijalnim ili gospodarskim mjerama može se pomoći. Primjerice,
Zagreb je ove godine za 15 posto povećao sredstva za poticanje
poduzetništva kroz koje će se sigurno otvoriti neko novo radno mjesto.
Čapalija kaže da gradovi nisu jače zaduženi pa se tu krije rezerva za
financiranje svih potrebnih investicija, poglavito nedostajuće
infrastrukture. To bi potaklo zapošljavanje i osiguralo konkurentske
prednosti gospodarstvu. Niti ulaganje u obrazovanje nije zanemarivo, pa
Obersnel kaže da je svaki grad u pitanju obrazovanja napravio veći
iskorak.
– Mislim da ne treba ponavljati da bez poticanja znanja, izvrsnosti...
nema budućnosti. Zato i mi imamo velika ulaganja u osnovno i srednje
školstvo, a uključili smo se i u gradnju sveučilišta te stanova za
predavače kroz doniranje zemljišta i kompletne infrastrukture – kaže
Obersnel.
Davor Žmegač, gradonačelnik Kutine ističe pak problem usklađivanja
školstva s potrebama u gospodarstvu.
– Trenutačno gradimo dvije tvornice koje će u dvije godine zaposliti
tristo ljudi. Stoga nastojimo s jednom tehničkom školom dogovoriti
usklađivanje njihovih programa našim potrebama, kako ne bi završili na
zavodu za zapošljavanje nego u tim tvornicama. I zato u budućnosti
treba raditi na usklađivanju programa u srednjoj školi ili fakultetima
s potrebama u gospodarstvu – tvrdi Žmegač.
– Mi smo prije nekoliko godina zaključili da je znanje pokretač
razvoja, pa smo sagradili školu po principu JPP-a. Trenutačno imamo i
800 studenata na stipendijskom ugovoru i oko pet milijuna kuna godišnje
izdvajamo za te stipendije.
U Pučkom otvorenom učilištu imamo oko 60 verificiranih programa kroz
koje prođe velik broj osoba, a od kojih se većina uspjela zaposliti –
kaže Mršić te dodaje da su ušli i u projekt opismenjivanja te tim
osobama pružili stjecanje prvog znanja a onima koji su bili dugo na
zavodu omogućili prekvalifikaciju.
Odjeli ljudskih resursa
– U gradu Zagrebu potkraj 2007. godine počelo se uspostavljati odjele
ljudskih resursa. Definirani su novi temeljni poslovni procesi i
procesi podrške koji podrazumijevaju i praćenje uspješnosti rada,
zadovoljstva djelatnika, njihovog osobnog planiranja rada, usavršavanja
i sl. – kaže Jelušić, ali kao problem dodaje da su određene promjene
određene državnom zakonskom regulativom koja točno propisuje primjerice
način odabira ljudskih potencijala, vrednovanje-ocjenjivanje njihova
rada, način vođenja kadrovske evidencije i sl.
No, dogodile su se promjene nabolje kroz primjerice testiranje,
provjeru znanja i sposobnosti kandidata itd., a u pravilnike je
ugrađeno da netko tko dvije godine dobije nezadovoljavajuću ocjenu može
dobiti otkaz.
Ocjenjuje ga pročelnik nadležnog ureda na temelju prijedloga svoga
neposrednog nadređenog voditelja. Daljnjom modernizacijom, što smo u
prijedlozima već ugradili, bit će predviđeno da ta ocjena bude rezultat
samoocjenjivanja od strane djelatnika, ocjenjivanja kolega iz
neposrednog poslovnog okružja, nadređenog šefa utemeljena na konkretnim
indikatorima praćenja uspješnosti rada i izvršenih zadataka, te
praćenja zadovoljstva korisnika usluga – građana.
I Žmegač potvrđuje da konstantno razvijaju i usavršavaju ljudske
resurse u Gradskoj upravi, a isto potvrđuje i Obersnel. Osim
ispitivanja klime među zaposlenicima, postoji i program stručnog
usavršavanja, posebno za službenike i namještenike, a posebno za
rukovoditelje. No, kaže, “susrećemo se s ključnim problemom – da ne
možemo konkurirati na tržištu zbog plaća pa mnogi nakon stečenog znanja
odu”.
Zaključci
Božidar Čapalija: Mislim da bi
u Hrvatskoj trebalo osnovati Agenciju za razvoj gradova koja bi
standardizirala sve postupke, poslove, procese i sustave koji se
koriste u upravljanju gradom kako bi se pomoglo gradskim upravama da
lakše i jeftinije dođu do rješenja. Grad priprema tender za legalno
korištenje HH usluga, a koje smo već i koristili za osnovane tvrtke.
Davor Žmegač: Problem je
usklađivanje školstva s potrebama u gospodarstvu. Mi sada gradimo dvije
tvornice koje će zaposliti tristo ljudi pa očekujemo suradnju s jednom
tehničkom školom da dogovorimo usklađivanje njihovih programa s našim
potrebama.
Ivo Jelušić: Nije nužno da je
gradonačelnik po zanimanju menadžer ili da dolazi iz tih voda, već da
ima sposobnosti, znanja i vještine manadžera. Dodatni naš zahtjev jesu
i razvijene vještine političkog marketinga.
Zvonimir Mršić: Mi smo prije
nekoliko godina zaključili da je znanje pokretač razvoja, pa smo
sagradili školu po principu JPP-a. Trenutačno imamo i 800 studenata na
stipendijskom ugovoru i oko pet milijuna kuna godišnje izdvajamo za te
stipendije. U Pučkom otvorenom učilištu imamo oko 60 verificiranih
programa.
Vojko Obersnel: Svaki je grad
u pitanju obrazovanja napravio veći iskorak. Mislim da ne treba
ponavljati da bez poticanja znanja, izvrsnosti... nema budućnosti. Zato
i mi imamo velika ulaganja u osnovno i srednje školstvo, a uključili
smo se i u gradnju sveučilišta.