Dubravko Štimac:

'Ukidanjem II. stupa sve buduće privatizacije ovisile bi isključivo o stranim investitorima'

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dubravko Štimac
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Dubravko Štimac
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Dubravko Štimac
29.05.2019.
u 19:45
Potrebno je odgovornost za mirovinu prenijeti više na svakog zaposlenika, inače ćemo u potpunosti ugroziti budućnost mirovinskog sustava, a time i cijelog društva. Nužno je takvom tranzicijom odgovornosti poticati duži rad, obrazovanje, brigu za vlastitu karijeru i vlastite umirovljeničke dane
Pogledaj originalni članak

Nakon 13 godina, čelnik Obveznog mirovinskog fonda PBZ-Croatia osiguranje Dubravko Štimac odlazi iz Nadzornog odbora Podravke. Ostavka je već kuvertirana i još se samo čeka formalna potvrda na skorašnjoj glavnoj skupštini dioničara. Štimac je sedam godina bio predsjednik NO-a Podravke, a u tom je mandatu kompanija prolazila kroz neka od najturbulentnijih razdoblja novije povijesti.

U kakvu ste Podravku došli, u kakvom je stanju ona danas?

Prije 13 godina Podravka je bila posve drugačija kompanija od one koju gledamo danas. I vlasnička struktura je bila drugačija. Mirovinski fondovi tada nisu bili tako značajni dioničari. Ako se prisjetimo tog razdoblja, između 2005. i 2008. godine, Podravka je bila kompanija koja je stvarala oko 50 milijuna kuna neto dobiti, odnosno 62, 60, 18, pa 47 milijuna kuna. Neto dug prema dobiti prije kamata, poreza i amortizacije kretao se od 2,29 do 3,93 puta. Danas Podravka ostvaruje više od 200 milijuna kuna neto profita, a neto dug je ispod dva prema dobiti prije kamata, poreza i amortizacije. Napravljena je i značajna akvizicija preuzimanjem slovenskog Žita koja je, sada je već jasno, kreirala novu vrijednost za dioničare, ali i širu zajednicu. Podravka je danas blizu tome da bude spremna za sljedeći snažan iskorak, čime bi mogla postati doista relevantna europska kompanija. Na ponos i korist svih.

Zbog zakonskih izmjena čelnici mirovinskih fondova morali su dati ostavke na članstvo u NO. Mogu li u tvrtkama u Hrvatskoj zajedno egzistirati tržišno i politički kontrolirano vlasništvo?

Na primjeru Podravke, usprkos značajnim izazovima, izgledalo je da mogu.

Treba li Podravku do kraja privatizirati? U političko-gospodarskim krugovima sve je više onih koji se zalažu da država ima kontrolu nad važnim kompanijama. Podsjećaju da slično želi i Njemačka.

Mislim da je u značajnoj mjeri neozbiljno uspoređivati ono što se radi u njemačkom gospodarstvu i što treba raditi u našoj Hrvatskoj. To je slično kao kada se kaže da je za hrvatsku ekonomiju štetno previše liberalizma. A liberalizma gotovo i nema. Naša zemlja, od svih nama sličnih zemalja nove Europe, ima najviši ili skoro najviši udio države u ekonomiji.

Što smatrate svojim najvećim uspjesima u mandatu šefa Nadzornog odbora Podravke?

Nema moga uspjeha. Kao i drugdje, sve što je dobro rezultat je rada svih ljudi koji su bili u Upravi, NO-u i kompaniji kada je započeo njen ponovni rast do danas. Svoj određeni doprinos vidim u tome što, u ne tako malobrojnim izazovnim situacijama, kroz sve to vrijeme atmosfera na sjednicama Nadzornog odbora nikad nije pobjegla u svadljivost i nekonstruktivnost. A znalo je biti i duhovitih trenutaka.

Dio oporbe predlaže ukidanje II. mirovinskog stupa kojim upravljate u fondovima i prebacivanje cijelog portfelja u proračun. Bi li to riješilo dio problema s isplatama mirovina?

To je ista škola ekonomske misli kao i ono iz vašeg pitanja o većoj ulozi države u ekonomiji. Tako nešto uopće ne bi riješilo probleme s isplatama mirovina. U kratkom roku bi se godišnji manjak prikupljenih doprinosa u odnosu na potreban iznos za isplate mirovina smanjio sa 16,5 milijardi kuna na 11 milijardi kuna. Dakle, ukidanjem drugog stupa problem bi samo bio smanjen, nikako riješen. No, zato bi u potpunosti bila ugrožena umirovljenička budućnost danas mlađih zaposlenika i onih koji tek ulaze u svijet rada. Deficit bi s vremenom rastao puno brže nego raste danas. A bila bi uništena i svaka mogućnost tranzicije odgovornosti za umirovljeničke dane. S potpune kolektivne odgovornosti prema uglavnom individualnoj odgovornosti, što je danas, zbog demografije, starenja stanovništva, manje rođene djece, odlaska mladih iz Hrvatske, neophodno.

Što je onda rješenje jer ovakav sustav je dugoročno neodrživ?

Potrebno je odgovornost za mirovinu prenijeti više na svakog zaposlenika, inače ćemo u potpunosti ugroziti budućnost mirovinskog sustava, a time i cijelog društva. Nužno je takvom tranzicijom odgovornosti poticati duži rad, obrazovanje, brigu za vlastitu karijeru i vlastite umirovljeničke dane. A da ne govorimo o tome da bi ukidanjem II. stupa sve buduće dokapitalizacije hrvatskih kompanija, pa tako i Podravke, i sve buduće privatizacije ovisile isključivo o stranim investitorima. Znači, zbog male kratkoročne koristi bila bi učinjena ogromna dugoročna šteta. Zvuči li vam to nekako poznato?

Važnost prevencije

Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?

Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

ZL
Zlatek
14:47 30.05.2019.

Prestanite više pričati o ukidanju II. Mirovinskog stupa! To se ne može napraviti! Novci na mojem računu u mirovinskom fondu su moji novci. Isto kao i moji novci na računu u banci. Pa zašto ministar Pavić ne priča da će nacionalizirati račune kod banaka

TH
than
11:55 30.05.2019.

Ukratko, sustav solidarnih mirovina je pred kolapsom i to ne samo kod nas. Kod nas je već odavno mrtav, jer se dio isplaćuje iz proračuna. Đaba im i mirovinska reforma u kojoj ćeš sa 67 godina u mirovinu, jer para nema. Nisu svi Norvežani da imaju ogroman mirovinski fond. Ne moram se niti pitati koja generacija će "platiti" tu tranziciju.