Prebrojali smo: U kilogramu srdele od 72 komada trećina inćuna

Bilo bi bolje da je srdela veća, no budemo li čekali da naraste, mi penzići ćemo se i ribe morati odreći. Što bismo drugo kupili – oradu i brancina za 12 eura? Više ni oslića nema za manje od 8 eura za kilu, a za lignje sam i zaboravila kakvog su okusa. Koštaju 35 eura, što je više od nekadašnjih 260 kuna. Ma dajte, a i s onim smrznutim u trgovinama su pretjerali – objašnjava nam Zagrepčanka Ivka koja je, kako kaže, jedva dočekala kraj dvomjesečnog lovostaja na srdelu. Kao i ostatku Hrvatske, i na ribarnici u zagrebačkoj Utrini, vidljivo je da je srdela presitna – toliko da su Večernjakovi novinari u kupljenom kilogramu za 5 eura izbrojali čak 72 komada male plave ribe – od kojih 46 srdela i 26 inćuna, svježih, sjajnih, još ukočenih od ulova. Prve, dužine između 11,50 i 13,50 centimetara, činile su oko dvije trećine – 680 grama, dok je skor na vagi za inćune pokazivao 315 grama.

– Možemo samo pretpostaviti što se događa, a za rješenja su nadležni Institut i resorno ministarstvo. No činjenica je da je u moru definitivno previše predatora, sve više tuna, dupina, koji nam predstavljaju probleme, a s druge strane pitanje je i kako priroda podnosi klimatske promjene. I prije 15-ak godina srdela je nestala pa se vratila. Možda se to opet ponavlja – kaže nam predsjednik Ceha za ribarstvo HOK-a Stjepan Nedoklan te dodaje: – Mi, ribari, možemo se samo prilagođavati, ništa drugo. Ako nema srdele, lovit ćemo losose, valjda ćemo i za njih naći neko tržište – šali se, aludirajući na odbjegle primjerke iz uzgajališta iz podvelebitskog kanala.

Od resornih doznajemo kako pecatura srdele u veljači nije svugdje loša. U tvornice za preradu male plave ribe ovih dana stižu i veći primjerci – između 39 i 46 komada po kilogramu, što znači da veličina ovisi i o tome gdje se love. Srdela se, naime, na ribarnice uglavnom plasira iz manjih ribarskih brodova do 12 metara koji jedini smiju ribariti u kanalima – a tu je obično manja. Činjenica je, međutim, da je i lani drastično pao stok srdele – toliko da je ni hrvatske tvornice za preradu ribe nisu imale dovoljno, a uzgajališta tuna, koja su također veliki potrošači domaće srdele i inćuna, morala su se okrenuti većem uvozu haringe i druge ribe.

Ante Mišura, ravnatelj Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, objašnjava kako je pecatura broj jedinki u kilogramu, a kako ribe prolaze kroz različite periode hranjenja i razmnožavanja odnosno debljanja i mršavljenja tijekom godine, broj jedinki po jedinici mase nije dovoljno indikativan pokazatelj promjena u populaciji. Primjerice, srdela se mrijesti tijekom zimskog perioda te je početkom mrijesta teža radi punih gonada. Krajem sezone mrijesta značajno gubi na masi pa ih u kilogramu može biti više u fazi mirovanja (npr. u svibnju). Biološki je stoga ispravnije promatrati srednju dužinu svih analiziranih jedinki tijekom godine, iako ona može upućivati i na promjene u karakteristikama ribolovnih aktivnosti, vremenu ribolova, području i razdoblju godine u kojem se lovi...

Prema podacima splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, srednja lovna dužina srdele iz ulova plivaricom srdelarom od 2006. se smanjila. Te godine zabilježena je najviša prosječna dužina od 15,19 cm. Nakon toga konstantno pada, do 12,65 cm u 2021., dok su u 2022. i 2023. vrijednosti bile nešto veće – 13,07, odnosno 12,91 cm. No svejedno, procjena stanja za sve zemlje Jadranskog mora na razini GFCM (General Fisheries Commission for the Mediterranean) koja se provodi jednom godišnje, pokazala je kako je u 2023., unatoč smanjivanju ribolovnog napora, stok srdele i dalje u pojačanom riziku od prelovljenosti, dok se procjena za 2024. očekuje sredinom svibnja. To je i razlog što se sa zajedničke kvote za cijelu EU od 2017., 2022. prešlo na ograničenje ulova po članicama. Za Hrvatsku je to 2022. podrazumijevalo 56,3 tisuće tona srdele i inćuna, godinu kasnije 51,7 tisuća, a u 2024. 47,1 tisuću tona. Od ove godine pak i srdela i inćun imaju zasebnu kvotu, hrvatski ribari smiju uloviti 10.608 t inćuna i 36.267 t srdele, od kojih najviše 9% kvote mogu prenijeti s jedne na drugu vrstu.

Mišura kaže kako je broj dana obustave ribolova okružujućom mrežom plivaricom srdelarom stabilan već niz godina. Ribolov ovim alatom zabranjen je u prosincu – od Badnjaka do polovice veljače. Regulacija ribolova u veljači varira iz godine u godinu, na način da je pojedinih godina u drugom dijelu veljače bio dozvoljen ribolov okružujućom mrežom plivaricom srdelarom određeni broj dana. U proljetnom razdoblju niz godina provodi se 30-dnevna zabrana rada ovim alatom radi zaštite inćuna, što sve skupa skupa rezultira zabranom u trajanju od 82 do 90 dana u godini.

>>> FOTO Ljudi zatrpali ribarnicu: Gužve se rade zbog prve srdela, evo koja im je cijena

– Kad sam prije nekoliko godina upozoravao da će stanje male plave ribe, ako nastavimo ondašnjim načinom ribolova, biti vrlo loše, većina je to ignorirala. Danas, kada je stanje i službeno proglašeno veoma lošim, jer su i srdela i inćun prelovljeni pa nam je EK uveo kvote, zovu me zlogukim prorokom – kaže nam Alen Soldo, ihtiolog i profesor na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu. Tvrdi kako većina uključenih u proces gospodarenja resursima male plave ribe ne razumije ili ne želi razumjeti da smo uvelike povećali ribolovni napor. Naime, ne mogu se brojiti samo brodovi koji sudjeluju u ribolovu, već se mora shvatiti da su nam mreže danas veće, brodovi su veći, a tehnologija je drastično napredovala.

– Primjerice, kolega kojemu sam bio mentor na doktoratu dokazao je da brodovi koji se u ribolovu služe sonarom na godišnjoj razini love gotovo 50% više u odnosu na brodove istih karakteristika koji se služe samo sonderom. Već tada je bilo vidljivo da nam prosječna srednja lovna dužina srdele i inćuna pada, a totalni ulov bio je otprilike na istoj razini. Sve je to ukazivalo na to da će brzo doći do prelova, no ništa se nije poduzelo. Rješenja koja smo tada mogli primijeniti danas više ne funkcioniraju i treba nam posve novi, adaptivni način gospodarenja, koji podrazumijeva ukidanje planiranih lovostaja i stalno praćenje ribolova. U trenutku kada se vidi da se lovi mala riba, koja se nikad nije izmrijestila, automatski treba prekinuti svaki ribolov i čekati dok se ne pojavi veća riba koja se izmrijestila i dala svoj doprinos obnovi populacija – upozorava naš sugovornik te dodaje kako to podrazumijeva stalni nadzor i promptno reagiranje administracije, ali i volju ribara da rade na takav način.

– Ipak mislim na osnovu iskustva da ćemo nastaviti po starome pa će se ribari sada početi svađati o podjeli kvote jer ih većina neće shvatiti da nije isto uloviti 30.000 tona male nedorasle ribe ili 30.000 tona ribe koja se barem jedanput izmrijestila. Stoga, i ovih današnjih 70-ak komada u kili, umjesto nekadašnjih tridesetak, za nekoliko godina može izgledati kao nedosanjani san – zaključio je Soldo. 

>>> FOTO 'Rakete', djelo slavnog Gotovca, 'blizanci': Ovo su najpoznatiji neboderi u Hrvatskoj, možete li ih prepoznati