Je li sinoć 78-godišnji književnik Predrag Matvejević u toj još mračnoj Hrvatskoj proveo svoju prvu noć u zatvoru, i to zbog delikta mišljenja, pitanje je s kojim su se jutros budili europski i svjetski intelektualci. Svi oni slobodarskoga duha koje je Bernard-Henri Levy, francuski filozof i pisac, s još desetak svjetski znanih imena proteklog vikenda uznemirio apelom iz kojeg proizlazi da je Matvejević “zbog presude Vrhovnog suda” jučer trebao ići u zatvor. U Obzoru otprije nešto više od mjesec dana nagovještavali smo intelektualnu dramu međunarodnih razmjera zbog tog informativnog kaosa. Ali ovo!? Velika sramota za Hrvatsku obznanjena je nigdje drugdje nego u Le Mondeu i na portalu The Huffingtone Post koji je na svojoj premijernoj presici proslavio američki predsjednik. Apel “Matvejević ne smije u zatvor” prenijeli su i mediji u Francuskoj, Italiji, Sloveniji, Srbiji, BiH...
Dakako, skandaliziraju naše pravosuđe i osuđuju gušenje sloboda. Talijansko veleposlanstvo nudi azil Matvejeviću. Sa slučajem je upoznat i Europski parlament. Takvu priču Europa nije imala od Orhana Pamuka, sugerira talijanski Corriere della Serra. Očekivati je da su brojne novinarske ekipe već od jučer u stopu pratile književnu ikonu na ljetovanju ne bi li ovjekovječile taj trenutak kad utjelovljenje slobode europskog duha ulisičena odvode iza rešetaka. Sve drugo bio bi znak ozbiljne krize medija. Morao bi se tamo zateći i kolumnist Miljenko Jergović. Od njegovih “nepobitnih činjenica” sve je i krenulo prije dva mjeseca. Umjesto ekskluzive o odluci Vrhovnog suda te analize stručnjaka o pravnim posljedicama za Matvejevića i slobodu govora, Jergović je čitateljima ponudio samo pogrešnu interpretaciju da je Matvejević osuđen na “pet mjeseci robije, koju će odslužiti u nekome od hrvatskih kazamata, ukoliko u naredne dvije godine počini novo kazneno djelo”.
Oživio je uvjetnu osudu tada pokojnu već tri godine, iako Vrhovni sud lani u rujnu (a ne u svibnju ove godine) nije preispitivao presudu, već samo njezinu zakonitost. Dva mjeseca trebala su da ta vijest dođe i do Levyja, u čijoj je verziji Vrhovni sud osudio Matvejevića na dvije godine zatvora, od kojih pet mjeseci bezuvjetno, i to od 28. srpnja. I tako smo došli do lakrdije koja bi se za pouku trebala naći u novinarskim početnicama, ako nam takvo što uopće treba s obzirom na trendove u medijima.
Apel svjetskih autoriteta naši su mediji nekritički prenijeli ne propitujući se je li takvo što uopće moguće, a kamoli da bi nakon provjere ismijali njihov istup. Matvejević je zbog toga jer je kolegu književnika nazvao “talibanom, poticateljem zločina i kvinslinškim piscem” uvjetno osuđen 2005. na pet mjeseci zatvora uz dvogodišnji rok kušnje, s tim da odvjetnici nije dopustio da se žali na presudu koja bi u tom slučaju otišla u zastaru. No, i uvjet mu je istekao 2007., pa ni stoga nije mogao u zatvor, a za četiri mjeseca presuda će biti i formalno izbrisana. Od listopada 2006. u Hrvatskoj je i formalno ukinuta mogućnost izricanja zatvora za “verbalne delikte”, što Europi nije strano. Naši sudovi u 20 godina nisu nikoga poslali u zatvor zbog uvrede ili klevete. Jergović može oživljavati i veličati “sramotu hrvatskog pravosuđa” i “mučeništvo intelektualne veličine”, odnosno s ideološkim predrasudama napadati suca koji je na međunarodnoj sceni pobrao lovorike kao predsjednik vijeća koje je osudilo bivšeg zapovjednika jasenovačkog logora Dinka Šakića.
I Matvejeviću može goditi sva ta pompa u kojoj daje oduška svome egu. Iako kao intelektualac koji u Vjesniku iskreno izražava žal zbog ljage koja se nanosi Hrvatskoj, i sam je trebao potražiti objašnjenje za sav taj cirkus, a ne se trošiti na dječačko iskazivanje neustrašivosti svoga slobodnog uma spram fantomske represije kao da smo u nekim prošlim vremenima. Ali, odnos medija spram činjenica u slučaju Matvejević je sramotan.
Ajde jovo,bogati ljubim,što bi rekao drug tito,ti da imaš trun pameti u glavi, ne bi se zvao jovo.Da ,jovo.