Ova je 2013. godina bila godina Verdija i Wagnera. A sljedeća, 2014. bit će godina u kojoj će Europa, a vjerojatno i cijeli svijet, najviše govoriti o Prvom svjetskom ratu, točnije rečeno o stotoj obljetnici početka tog surovog rata u kojem su velike sile bez savjesti godinama mljele ljudsko meso. Mediji iz regije već na velika vrata najavljuju da će dokumentarni film o Prvom svjetskom ratu u jednoj međunarodnoj koprodukciji snimati Emir Kusturica. Kusturica već najavljuje da se njegov projekt baciti novo svjetlo na nepoznate ili skrivene činjenice o izbijanju Prvog svjetskog rata u kojem je Srbija imala znatnu ulogu, koja je i te kako utjecala i na političku sudbinu Hrvatske. Srpski književnik Aleksandar Gatalica još je prije dvije godine napisao opsežni roman „Veliki rat“ o Prvom svjetskom ratu, koji je do sada u Srbiji imao osamnaest izdanja, a prošle je godine dobio i NIN-ovu i nagradu Meša Selimović u Tuzli. Srpska dramatičarka Biljana Srbljanović ove je jeseni u Beču imala premijeru drame „Princip – mali mi je ovaj grob“ o Gavrilu Principu, koja je izazvala žučne i već tradicionalne antisrbljanovićevske polemike u Srbiji jer da je popularna dramatičarka optužila Srbe za izbijanje rata, što ona naziva glupošću.
Velika polemika već se vodi i u Sarajevu, čije su gradske vlasti tek natuknule ideju da bi se o stotoj obljetnici početka rata, koji je po mnogima započeo sarajevskim atentatom, mogao obnoviti sarajevski spomenik austrougarskom prijestolonasljedniku vojvodi Franji Ferdinandu, kojeg je uz rijeku Miljacku ubio mladi Gavrilo Princip.Taj je spomenik bio podignut 1917. godine, a uklonjen odmah godinu nakon podizanja, no dio spomenika sačuvan je u jednom sarajevskom muzejskom depou. Franjo Ferdinand u tom depou čeka na svoj trenutak, baš kao što je u zagrebačkoj Gliptoteci svoje vrijeme čekao ban Josip Jelačić. Mnogi se u Bosni i Hercegovini bune što će sarajevske vlasti obnavljati spomenik okupatoru, a mnogi vele da se, ako se vojvoda Franjo Ferdinand vrati u grad u kojem je stradao uz suprugu, onda uz rijeku Miljacku moraju vratiti i stope Gavrila Principa, koje je također progutala povijest tragičnog posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.
Naravno, i Hrvatska će se uključiti u obilježavanje obljetnice Prvog svjetskog rata pa je još na proljeće Milanovićeva vlada imenovala Povjerenstvo za obilježavanje te godišnjice, kojem je na čelu ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Ministrica je još u travnju istaknula da Hrvatska nema popis ni sudionika ni stradalih u Prvom svjetskom ratu. Stoga bi Povjerenstvo trebalo poraditi na izradi digitalnog popisa poginulih, na obilježavanju mjesta stradalih i groblja izvan Hrvatske, na organiziranju suvremene historiografske i politološke rasprave o značenju Prvog svjetskog rata, ali i na analiziranju kulturoloških, muzeoloških i književnih segmenata koji tematiziraju Prvi svjetski rat, a koji je, barem što se Hrvatske tiče, svojim posljedicama direktno utjecao na onu tragediju koja je Hrvatsku pogodila u Drugom svjetskom ratu.
Naravno, i pulski sajam knjige sljedeće godine bit će posvećen temi Prvog svjetskog rata, a pripremaju se i skupovi u drugim kulturnim institucijama, dok će Ministarstvo kulture s posebnom pozornosti stimulirati baš projekte koji će se baviti Prvim svjetskim ratom. I to je dobro jer Hrvatska treba osvijetliti povijest svojih zabluda, ali i otvoreno reći u kakvim je okupacijskim uvjetima ušla u državnu zajednicu sa Srbijom, što je izazvalo mnoge neraščišćene probleme koji tinjaju i danas.
