Tajna nije mogla ostati vječna – Večernji list u posjedu je tajnog dokumenta slovenskog Državnog zbora (parlamenta) iz 1994., u kojemu radna skupina za granice u Odboru za međunarodne odnose daje naputke slovenskim pregovaračima o tome što tražiti od Hrvatske.

“Neki događaji upozoravaju da su slovenska država i Općina Piran počinili grešku jer su prepustili nadzor nad teritorijem i stanovništvom slovenskih sela Škrilje, Bužin i Škodelini... radi se o teritoriju koji pripada piranskoj općini...” Odbor upozorava: Zadnja međunarodno priznata granica u Istri jest južna granica STT (Slobodna teritorija Trsta), “rijeka Mirna”.

Zona B - slovenska
Tu se tajni dokument slovenskog parlamenta poziva na granice bivše Zone B, iz vremena kada su se, prije 64 godine, vodili pregovori o konačnom razgraničenju između Italije i Jugoslavije.

Odbor u sastavu: Dimitrij Rupel, Zoran Thaler, Borut Pahor i Zmago Jelinčič stoga daje jasne naputke pregovaračima: “U skladu s točkom 7. specijalnog statuta Londonskog memoranduma koji onemogućava dijeljenje općina s manjinskim stanovništvom, slovenski pregovarači trebaju predložiti sljedeće mogućnosti – A: granica Zone B, kao posljednja međunarodna priznata granica i B: južna granica katastarskih općina Kaštel i Savudrija, kao sastavnih dijelova općine Piran, s granicom na moru koja omogućava slobodan izlaz na otvoreno more...”
U prijevodu, slovenski su parlamentarci svojim pregovaračima naložili da imaju tražiti predavanje dijelova teritorija RH, pa predlažu “maksimalističku” i “minimalističku” varijantu. U prvoj, Sloveniji treba pripasti kopno sve do rijeke Mirne, a koje uključuje i gradove – Savudriju, Umag, Buje, Grožnjan, Novigrad. U minimalističkoj varijanti, Slovenija bi pristala i “samo” na čitavi poluotok Savudriju i sjeverni dio općine Buje (Kaštel).

Vječni ekstremizam
Time bi Slovenija ostvarila svoj glavni pregovarački cilj – zadobiti čvrstu uporišnu točku na kopnu, na temelju koje bi se, sada prema međunarodnom pravu, izravno povukla crta koja vodi do otvorenog mora, a Slovenija dobiva znatno veće teritorijalno more.

Autentičnost slovenskog dokumenta potvrđuje i jedan hrvatski dokument (non-paper) iz siječnja 2001., koji politici sažeto iznosi slovenske tajne i zaključak je da “Slovenija, na žalost, ne odstupa od teritorijalnih pretenzija u skladu s Memorandumom iz 1993.”

Ovaj slovenski dokument dokazuje tezu kako, strateški, Slovenija ne mijenja svoje ciljeve, već 16 godina – nije riječ o pukom uređenju granica, nego o pokušaju otimanja dijela hrvatskog kopna i mora.

Posebno je zanimljiv sastav Odbora koji daje naputke slovenskim pregovaračima – bivši ministri vanjskih poslova, notorni Zmago Jelinčič i aktualni premijer Borut Pahor.

– Potpuno je nerazumljivo da Pahora sada primamo poput princa, a on drži kontinuitet ekstremističkih zahtjeva i sada je osobno blokirao primanje RH u EU – kaže jedan od dojučerašnjih hrvatskih pregovarača.

Slovenci već drže 80% nekretnina Savudrije
Oko osamdeset posto nekretnina na području Savudrije, Marede, Matereda, Dajle i Crvenog Vrha u vlasništvu je slovenskih državljana, poručuju istarski agenti za nekretnine. Prema njihovim riječima Slovenci su nekretnine na tom pograničnom području sa Slovenijom počeli kupovati još u vrijeme Jugoslavije.

Kupuju ih i dan danas, a uglavnom im služe kao odmarališta vikendima ili za ljetnih sezona. I dok uživaju u ljepotama Istre - Slovenci će Arbitražni sporazum s Hrvatskom ratificirati tek iduće godine, i to nakon što se o njemu izjasne na savjetodavnom referendumu.

Prijedlog za referendum podnijeli su preksinoć zastupnici stranaka vladajuće koalicije lijevog centra, a datum održavanja ovisi o brzini odlučivanja ustavnih sudaca. Predsjednik Državnog zbora Pavel Gantar nije isključio mogućnost da referenduma i ne bude.

To ovisi o odluci predlagača koji mogu procijeniti da su nastupile okolnosti zbog kojih referendum nije potreban, kazao je Gantar. U međuvremenu potpisivanje Arbitražnog sporazuma podržava 48 posto Slovenaca, 56 posto misli da za to nije potreban referendum, ali ako ga bude, sigurno će sudjelovati 40 i za sporazum glasovati 48,5 posto Slovenaca.