Mama mi je rekla da nisam kao normalne žene, da što si ne bih kupila goblen, štrikala... I jedan dan sam kupila goblen, izradila ga, uokvirila i poklonila joj to za rođendan i rekla: „Eto vidiš da i to znam, sad me pusti da vozim“ – govori Gorana Hunić, jedina žena u Hrvatskoj koja vozi reli, i objašnjava:
– Probala sam svašta. Kupila sam si i ribički štap, role, stolčić, pokušala... Nije to za mene... Krenula sam voziti iz gušta i hobija i zato danas vozim. Planiram to i nastaviti zahvaljujući Ciaku koji me podržava i slaže auto. Mislim da imam šanse za bolji rezultat.
Odrasla na selu
Svakako i ima, a da će voziti relije, nije ni slutila kada je s 12 godina prvi put sjela za volan.
– Dosta sam bila vezana uz oca, za razliku od brata koji se više držao mamine suknje, i kako sam odrasla na selu, tu su bili traktori, auti, kombiji, svašta i što god je trebalo, na primjer promijeniti kotač... uvijek sam bila prisutna i zaprljana. S nepunih 12 godina sjela sam u automobil, bio je to Mercedes, imao je volan veći od mene, tata me naučio pokrenuti ga, na moju inicijativu naravno... I to je bilo ucjenjivanje: moraš imati dobre ocjene, ovo-ono, samo da bi mi to pokazao – prisjeća se danas vozačica Auto Kluba INA Delta pa nastavlja:
– Prvi auto se ne može zaboraviti, bio je to Renault Clio Williams, s njima sam odvezla svoj prvi reli, bilo je to u Poreču. Jedan jako iskusan gospodin, Zoran Raštegorac, taj put mi je prišao i rekao: „Malena, najgoru star koju možeš napraviti je razbiti se na prvom reliju. Idi, prođi i vidi.“ To sam i napravila. Završila sam taj reli, bila sam strašno spora, ali uspjela sam – prepričava 40-godišnja vozačica, koja danas vozi Ford Focus i jedina je žena u Hrvatskoj koja se “usudi” startati na utrci.
– Možda se druge žene boje, možda misle da je komplicirano, što i jest. Ima jako puno segmenta koji se moraju poklopiti. Od same pripreme auta, do natjecanja, a ja sam i majka, tu je i posao, teško je sve uskladiti.
Bilo kako bilo, ženske konkurencije nema, ali zato predrasuda ima.
– Predrasuda je bilo kao i u mom poslu. Kad jedna žena ide obučavati učenike, kažu: „A kaj će te baba naučit’ vozit’?“ Isto tako je bilo i na trkama – kaže Gorana koja inače radi kao instruktorica vožnje u jednoj zagrebačkoj autoškoli.
Instruktorica u autoškoli
– Zeza me ekipa da ih najprije učim propise, a poslije ih kršim na reliju, ali volim raditi s tom djecom i fiksno mi je radno vrijeme, mogu si sve izbalansirati; obitelj, posao i utrke. Naporno je, ali imam podršku i obitelji pa čak bivšeg supruga, koji je ispočetka bio skeptičan, a sad ga već na par utrka viđam i podržava me. Kći je malo mirnija, povučenija, ne želi sjesti za volan, dok maleni jako grize. On ide i na karting i neću ga kočiti dok god pokazuje interes...
Goga, kako je zovu, žena je sa stavom. Žena koja ne ulazi u šablone koje nameće društvo, žena koja radi ono što voli. Sve objašnjava polako, smirena je. Možda i previše, ali takav moraš biti ako sjedaš u auto, pogotovo prije utrka.
– Nema tu presinga, dok si u glavi posložen, dobro je. Navečer prekontroliram radar, gledam te zavoje, je li sve popisano i obilježeno, ako je sve dobro, mirno spavam. Kada je utrka ne stigne se razmišljati o strahu, eventualno je malo cupkanje nogicama kada se uđe u vremensku kontrolu pa pogledate na sat, znate da je vaš red pa malo zaigra sve, ali prekrižiš se i kreneš.Kretala je sa starta mnogo puta, bilo kao vozačica ili suvozačica, a atmosfera je, kaže, uvijek dobra iako reli nije toliko poznat u Hrvatskoj.
>>Za više sporta posjetite našu Facebook stranicu Večernji list - Sport
Svaka cast,treba to sve uklopiti.Ali kad nesto volis nista nije tesko.Ima zena koje stvarno super voze,a ima antitlenata kod oba spola koji su opasnost na cesti,npr moja sogorica.Testove iz prve polozi a voznju od 15puta!