Hrvatski jezik treba čuvati, ali ne tako da se crvene sastavci školske djece

Na zalost ne crvene se samo sastavci skolske djece......dovoljno je slusati televiziju i citati novine pa vidjeti koja je katastrofalna situacija i odnos prema hrvatskom jeziku ......a tek koristenje engleskih rijeci da se ostavi dojam ......

Naravno da ga treba cuvati. Pocevsi od ovakvih medija koji su dostupni i koristeni od najveceg broja stanovnika. No nazalost bas u vecernjem ako izuzmemo ulicarsku retoriku osoblja sportske redakcije, sve je vise i vise ne samo srbizama, nego gotovo cistog srpskog jezika. I to se iz nekog razloga tolerira.

Činjenica je kako mediji uvode srbske rieči u hrvatski jezik. Malo sporije nego za vrieme Jugoslavija, ali postupno i sustavno. Sukladno s Yugosferskom vladajućom politikom.

Da je to hrvatski Ante Starčevića, onda bi ga trebalo čuvati. Ovaj Gajev jugintegralni umjetni štokavski baziran na dijalektima najsličnijima srpskome treba svakako mijenjati. Odvratno je usred Zagreba čuti bosanski naglasak, odvratno je da se polovica Hrvata preko jezika odnarođuje i posrbljuje. To treba zaustaviti. Iz svakog dijalekta uzeti po 30 posto riječi koje svi neka uče i nauče i sve pojednostavniti, izbaciti č i ć, đ i dž, Ovako ispada da smo isti narod svi na Balkanu - a nismo, jer taj štokavski ijekavski ne govori nitko tko nije školovan i koji ga želi govoriti ... a najblje su ga govorili TRAKTORISTI koji su izbjegli u svoju domovinu!

Jezik je ziv,....srecom.

Kad imamo digitalne kajkavce,kao Bandića,netreba se puno pripovedati.

Taj Bečki dogovor je najveći udarac hrvatskome jeziku. Koja glupost da je usvojen ijekavski izgovor kada su većina Hrvata pričali ikavicom (Dalmacija, Slavonija, Lika, Istra, Hercegovina, Bosna, Posavina, Bunjevci) pa čak i dio Zagoraca a ostatak kajkavaca je pričao kajkavskom ekavicom. Postignut dogovor sa Srbima koji su koristili ekavicu da se nađe zajednički jezik, pa ga na kraju prihvatili samo Hrvati a Srbi ostali na svojoj ekavici u standardnome govoru. Zatim smo odbacili korijenski pravopis (npr od riječi Srb ili Srbija izvedenica bila srBski a ne srpski kako danas pišemo, treba pisati srbski a u izgovoru to više zvuči kao srpski, ali pravopis je jedno a pravogovor drugo). Treća stvar slova Č,Ć,Đ i sl, sva su se mogla zapisivati dvoznakom kao i Č=ch; Ć=cc, Đ=dj i sl.

sva sreća pa je jezik živ, dragi profesore, a da je tebi kraj blizu. Akademik akademije koja se srami svog imena, pa što ne bi i jezičar koji se srami svog jezika.

..postovana gospodina..bi pita .. sto misli o ..dvotockama..u danasnjoj dalmatinsko..hrvatskoj..slavoniji..i njihovin uporabama..

glede..ajmo..rec..radoslava..

pita bi ..postovana gospodina..sto misli o ..dvotockama..i njihovim uporabama u danasnjoj dalmatinsko..hrvatskoj..slavoniji..