Pariz: Hrvatska je izvrsna kandidatkinja i spremna je za EU

to je čak i ptica na grani pjevala već zadnjih 10 godina,,,,,srbija u EU zajedno sa hrvatskom, e Pudlica moja, da si samo malo manje vremena provela pred špiglom..

Pazi sad ovo: veliki serbski prijatelji koji do sada nisu propustili da bacaju i najmanji kamencic pred nas da bi nas sprijecili da udjemo u EU kazu da smo zreli za ulazak!!! Na kaj vam ovo smrdi? Na dvostruko primanje u EU 01.07.2013. godine: Srbije i Hrvatske ( i to tocno u tom redu kako sam napisao!!!).

@ Vlaskoulicanec Srbija jos uvijek ceka da postane \"Kandidat\" za pregovore s EU ! Pregovori ce joj trajati 6-10 godina a glavni uvjet bit ce priznanje kosova. Hrvatska je na kraju pregovora ! Hrvatska postaje clanica 2013 dok bi srbijaa to najranije mogla biti 2019 !

Pariz: Hrvatska je izvrsna kandidatkinja i spremna je za EU, jedva čekamo da nam dođe da se zabvljamo kao mutavi sa tom mladom siromašnom ljepoticom ! Za malo love čemo dobiti ono što nam ona može da da ....

Da barem Srbija uđe prije nas u EU tj. da barem mi ne uđemo. Ovo ko da se 2 prostitutke natječu koja će prije dobiti AIDS samo iz razloga pobjede u tom natjecanju. A o tomu što nema lijeka bolesti ne razmišljaju.

Zato, jedno veliko NEEEEEEE takvim bjelosvjetskim hohštaplerima u EU !!!!

Kako su Britanci podržavanjem velikosrpske agresije na Hrvatsku pokušali uvući kao saveznika i Francusku ne bi li zaustavili dominaciju Njemačke na Balkanu i svoj tron na čelu Europe – oficiri JNA Kadijević, Broveta, Jović i Milošević u diplomatskom napadu na „nacističku“ Njemačku …..

Prva od sastavnica politike međunarodne zajednice a koju je nametnula Velika Britanija jest embargo na isporuku oružja Jugoslaviji u Vijeću sigurnosti UN-a 1991. što je osobno na zahtjev VB omogućio Budimir Lončar, nekadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova i savjetnik za vanjsku politiku ureda predsjednika RH od 2000. do danas!

Velika Britanija odigrati će veliku ulogu u pregovorima koji su uslijedili tijekom sljedeće 4 godine. Četvrta sastavnica britanske politike služila je kao potka svima trima spomenutima. Unatoč (samoproglašenoj) diplomatskoj i vojnoj moći, Velika Britanija nije sa sigurnošću mogla računati daa će bez potpore barem još jedne glavne europske sile uspjeti očuvati dominantnu ulogu u europskoj politici spram Balkana, posebice otkako se rasprave u prilog vojnoj intervenciji postajale sve glasnije. I sada da se vratimo na ulogu oficira JNA. ….

Imajući na umu moćnu vojsku Francuske, tradicionalno ambivalentnu vanjsku politiku i njezinu povijesnu sklonost Srbima, Francuska se Britaniji nametala kao očit partner (vidi interview s bivšim franc. Ministrom vanjskih poslova H. de Charetteomod 10.5. 2001. u „rapport d\'information sur les evenements de Srebrenica“. Izvješće francuske Nacionalne skupštine, 22.11.2001.), piše dalje Carol Hodge na temelju prikupljenih dokumenata i izvora. No ponašanje francuskog predsjednika Mitterranda u jugoslavenskoj krizi pokazalo se nepredvidljivim.

Milošević je s nezadovoljstvom gledao na pokušaje franc. ministra vanjskih poslova Rolanda Dumasa da se u Hrvatsku pošalju europske snage za održavanje mira (vidi Patrice Canivez u Cot, 1996., str.189.). I poslije odbacivanja nizozemske inicijative iz rujna, jasno se osjećala i vidjela spremnost i odlučnost Francuske da se WEU aktivira u Hrvatskoj (vidi Le Monde 21.9.1991. i Time, „The Flash of War“, 30.9.1991., str.11.-12., zemlje članice WEU-a nastavile su rad na planovima za moguće mirovne snage). Britansko je Ministrastvo vanjskih poslova očito ocijenilo da bi se taj problem mogao zaobići uz pomoć Fitzroya Macleana, uvaženog veterana iz Drugog svjetskog rata i prijatelja Jugoslavije.

Potkraj kolovoza 1991. Maclean je poslan u Beograd na sastanak s generalima JNA. Rekao im je da je Francuska ključ rješenja jugoslavenske krize, savjetovao im kako treba potaknuti Francusku da podrži Veliku Britaniju kako bi se ograničilo i otupilo potporu Njemačke Hrvatskoj i time steklo uvjete za političko rješenje (temeljeno na razgovorima autorice s Macleanom 1996.; Borisav Jović u svojim zapisima bilježi da je Maclean doputovao u Jugoslaviju na zahtjev lorda Carringtona i zajedno s britanskim veleposlanikom, sreo se s Veljkom Kadijevićem i admiralom Stanetom Brovetom.

Po Joviću, Maclean je prenio sljedeću poruku: „ Za rješenje jugoslavenskog pitanja važna je Francuska, koja se trenutačno koleba. Nužno je pridobiti Francusku da podrži Britaniju, kako bi te dvije zemlje zajedno uspjele zaustaviti Njemačku, koja bi potom zaustavila Hrvate. Time bi se stvorili uvjeti za obustavu vatre i političko rješenje“, Jović, 1995., str.384.). Jović tvrdi da je Kadijević rekao Macleanu kako bi najbolje rješenje, kada je riječ o zaustavljanju njemačke dominacije na balkanu, bilo jedinstvena Jugoslavija ili, ne bude li to moguće, stvaranje manje države koja bi se sastojala od Srbije, Crne Gore i bivših republika koje im se žele pridružiti (Macleanov posjet je u Jovića možda ojačao samouvjerenost, što mu je kasnije poslužilo za napad na njemačku politiku.

Zajedno s ostalim srbijanskim političarima i piscima, Jović je 21. 10. 1991. optužio Njemačku kako na Balkanu pokušava postići ono što joj nije uspjelo u dva svjetska rata. U Kadijevićevim memoarima osjeća se gotovo patološki strah od četvrtog reicha na balkanu, Kadijević, 1993., str.24.). Nedugo zatim Milošević se sastao s predsjednikom Mitterrandom u Elizejskoj palači, gdje mu je savjetovano da prihvati europski proces arbitraže. U roku od nekoliko tjedana Francuska i Velika Britanija već su zajednički djelovale na zacrtavanju i provedbi politike prema Balkanu, a taj se savez održavao uglavnom sve do svibnja 1995. Kada je J. Chirac preuzeo položaj predsjednika Francuske Republike, francuskoj politici prema Balkanu dao je svoj pečat pa je izazvao sukob između Francuske i Velike Britanije kakav nije bio zabilježen tijekom prethodne 4 godine („Stavovi vrlo podudarni“, Borba, 20.8.1991.. Vidi i Jović, 1995., str. 384-385.

Milošević je posjetio Francusku dan poslije priopćenja Vijeća ministara, kojim je Srbiji zaprijećeno iskljućivanjem iz mirovne konferencije nastavi li se s politikom „svršena čina“ u Hrvatskoj. Tome priopćenju koje je potaknuo Hans van den Broek, usprotivile su se Velika Britanija, Grčka, Španjolska i Irska). Nekoliko tjedana poslije toga, Douglas Hurd, koji je potporu Francuske držao ključnom za britansku politiku na Balkanu, podnio je ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova.

… Dodao bih ovom isječku da pažljivom promatraču recentnih događaja nikako ne može promaći kako je politika Velike Britanije na Balkanu i danas ustrajno na istom pravcu. Tome pridonosi i činjenica kojom se uvlači Turska u „primirivanje“ stanja u BiHH nakon najave Dodiga o referendumu za odcjepljenje RS-a a čije članstvo Njemačka nikako ne podupire, VB u sklopu EU podupire kao i s druge strane USA. Na ovaj način USA trenutno dobija njemački ulog stezanju obruča oko Irana jer će sigurno popustiti na Balkanu zauzvrat podršci na bliskom Istoku. Tome pridonosi i izjava kancelarke Merkel „ Njemačka

Francuska drzavana politika je protiv Hrvatske,nema veze o cemu se radi.Oni su APSOLUTNO protiv HR!!!! Njihov bivsi predsjednik je izjavio da MRZI Hrvatsku i Hrvate!!!!! TO JE FASIZAM gospodo Francuzi....... i prije par dana javno ste u Parizu ispoljavali mrznjuu i rasizam prema Hrvatskoj i Hrvatim!!!!

Together we grow !!