U dvorištu zgrade Nacionala u Palmotićevoj ulici, u eksploziji bombe postavljene na skuter, ubijeni su osnivač tjednika Ivo Pukanić i njegov kolega, direktor marketinga Niko Franjić.
Silina eksplozije bila je tolika da je Pukanićev Lexus pretvorila u hrpu uništenog metala, a oštetila je i okolne zgrade, stvarajući prizor koji je tadašnji premijer Ivo Sanader opisao riječima: "Nećemo dozvoliti da Hrvatska postane Beirut".
Uslijedila je brza i opsežna policijska akcija kodnog imena "Balkan Express", koja je u samo tjedan dana rezultirala uhićenjem zločinačke organizacije.
Kao organizator skupine označen je Robert Matanić, dok je Željko Milovanović osuđen na 40 godina zatvora kao izravni izvršitelj koji je aktivirao eksploziv.
Zajedno s Lukom Matanićem, Amirom Mafalanijem, Bojanom Gudurićem i Slobodanom Đurovićem, skupina je osuđena na ukupno 155 godina zatvora. Pravda za izvršenje zločina je, činilo se, barem djelomično zadovoljena.
Istraga je od samog početka upućivala na krakove duhanske mafije, kojoj je Pukanić svojim istraživačkim tekstovima o švercu cigareta na Balkanu nanio golemu financijsku i reputacijsku štetu.
Sumnje je dodatno potkrijepio i bivši američki veleposlanik William Montgomery, izjavivši kako "čvrsto vjeruje" da iza svega stoji duhanska mafija, ali je zbog ozbiljnih prijetnji odbio govoriti o imenima.
Nove indicije pojavile su se i objavom audiosnimke na kojoj Sreten Jocić, zvan Joca Amsterdam, iz zatvora poručuje kako je "mogao namjestiti predsjednika Crne Gore", aludirajući na Mila Đukanovića, ali to nije učinio.
Godinama su DORH i niži sudovi odbijali ovaj zločin okarakterizirati kao teroristički čin, tvrdeći da cilj nije bio zastrašivanje građana. Tek 15 godina nakon ubojstva, Vrhovni sud donio je prijelomnu odluku, proglasivši atentat terorizmom.
Sud je ustvrdio da je ubojstvo javne osobe i novinara zbog njegova rada, izvršeno autobombom na javnom mjestu, nedvojbeno čin čiji je cilj "izazivanje osjećaja nesigurnosti i straha".
