Ivica Olić u prvoj minuti dolaska u Međugorje uklopio se u sjajno ozračje reprezentacije. Taj čudesni Ola već godinama je isti. Osmijeh, optimizam, iskrenost... Međugorje mu je vratilo sjećanja na Zlatka Kranjčara.
– Ovdje sam bio prije 11 godina sa Zagrebom. Nakon toga osvojili smo naslov prvaka, prisjetio sam se tih dana s Vladimirom Vasiljom, koji živi tu u blizini. Žalim za Zagrebom, koji je otišao u drugu ligu, ali to je klub s tradicijom, vjerujem da će se vrlo brzo vratiti – kazao je Olić.
Bio sam crna ovca
Zagreb je ispao iz lige, ali njegov Bayern osvojio je Ligu prvaka. Dva je puta Olić pognute glave napuštao travnjak nakon finala, sada je došao red. Nasmijao se.
– Izgleda da sam ja bio ta crna ovca! Čim sam otišao, osvojili su Ligu prvaka. Ma, nogomet je na kraju ispao pošten. Zaslužili su tu "kantu". Čuo sam se s dosta ljudi iz kluba, a od igrača s Mandžukićem i prijateljem Timoščukom – kaže Olić.
Bayern je došao do naslova možda i zbog toga što je Robben napokon jednom dodao loptu, pa je Mandžukić zabio. Olić je za Bayernovih dana često vapio za Nizozemčevim asistencijama.
– Dobro znam Robbena i njegovu osobnost, izražen mu je ego i uglavnom sam završava akcije. Nije baš često dodavao, ali zna i to, vrhunski asistira. Kada je dao taj gol za 2:1 vidjelo se koliko je velik igrač, koji nikada ne odustaje, koji je uvijek spreman. Sve nas kritičare je ušutkao, odigrao je to vrhunski. Znao sam da je velik, u to sam se uvjerio igrajući i trenirajući s njim, ali ima izraženu tu želju da zabije gol, a ne da asistira. Drugačiji je od Riberyja, koji uvijek više voli asistirati – priča nam Olić.
Tri Bayernova finala u četiri godine, sada i osvajanje naslova. Priče o dominaciji Barcelone djeluju kao prošlost, Bavarci su donijeli nešto novo. Silni su, pravi su gospodari nogometa.
– Vjerujem da ćemo ih u idućih pet godina vidjeti barem još dva puta na tronu. Počinje era Bayerna, dominantan je, a svi igrači imaju ugovore još tri do pet godina. A dolaze samo najbolji igrači, koji donose dodatnu dimenziju.
Zabio devet golova
U Wolfsburgu je pod Felixom Magathom bio neki drugi Olić, ali u finišu sezone se pod vodstvom Dietera Heckinga razigrao. Zaustavio se na devet golova, drugi je strijelac momčadi.
– Na početku sezone mučila me tetiva, treninzima i igrom pokušao sam je zaliječiti, ali uz teške Magathove treninge to mi nije uspjelo. Usto, u 17 utakmica bio sam lijevi vezni, a u Wolfsburgu je to drugačije nego u Bayernu, najčešće se branite. Kada je došao novi trener dao mi je prigodu u napadu i to sam mu vratio na najbolji način. Znao sam se pitati je li moguće da sam sve dobro radio, a igram na mjestu na kojemu nikada u životu nisam igrao – priča Olić.
>> Heynckes: Ako budem dobre volje, sutra ću vam reći gdje idem
