Zašto je Šeparović 'opskuran', a komunistička zvijezda Lončar nije?

Hrvatska je 75 godina okupirana od partizana i četnika

Još jedan dokaz tko je i što je Milan Bandić. Po čijem god nalogu ovome zločincu davao orden. Pročitajte rezoluciju UN-a iz 91. pa ćete vidjeti da se Budo tamo spominje

Da netko drzi iskreno do Hrvatske da postoji snaga necu je nazivati desnica niti niti bilo kakvo obiljezelje ,snaga koju zanima Hrv privela bi Loncar pod optuzbom da on i klika smisljaju vode "duboku drzavu"..Ta duboka drzava je pojam koji ne nemoguce recimo dokazatio ali je vidljiva,duboka drzava bira politiku koja ce upravljati zemljom ta duboka drzava odreduje izvan izbora tko ce pobjediti..ta duboka drzva je nasljednica jugoslavije i ima vrlo bliske veze s nekadasnjim sigurnosnim sluzbama koji su izgleda neporazena i previse jake za nezaintresirane Hrvate

Postoji jedna vrlo značajna razlika između prof. Šeparovića i lončara. Prvi nije bio udbaš dok je drugi je bio......... oficir UDBE ( OZNE). Pametnom dovoljno.

Levičari jesu opskurni.

Zašto spodobe žive toliko dugo i žderu i prostor i novac hrvatskoj mladosti koja zato želi pobjeći od svega? I još povrh svega te zločince još i odlikuju samo da bi reaktivirali kolektivni ptsp. A di su branitelji? Milanoviću su podizali šatore za puno beznačajnje stvari.

slučaj Lončar je skandal nezabilježen u hrvatskoj povijesti ikada. Uz davanje počasti ovom jugoslavenskom ideologu i visokom funkcioneru, hrvatska politika je abolirala zločine titoizma u najširem smislu te riječi. To je negacija svih hrvatskih žrtvi i patnji, uključivo i domovinski rat.

...pitanje je interesantno - no odgovor i nije tako tezak. ...Samo kao primjer bi naveo jedan drugi jednako bizaran primjer u kojem se radi o Sabriju Prohiću (djed) i Zlatku Hasanbegoviću (unuk). Prosle godine imali smo slucaj gdje je Sabriju Prohiću u Sarajevu posthumno dodijeljeno počasno odlikovanje "Pravednik među narodima" - da slucaj bude bizarniji, svi oni sljedbenici ubojica "Sabrija Prohića" sjedili su u prvim redovima, dok su uspjeli da unuk Sabrija Prohića odnosno Zlatko Hasanbegovićo nesmije prisustvovati svecanoj dodjeli. Nije je li to povjesni REVIZIONIZAM kada oni koji velicaju ubojice "Sabrija Prohića" sjede kod dodjele priznanja u prvim redovima - a njegovom unuku Zlatku Hasanbegoviću to je onemoguceno (unatoc prvotnom pozivu iz Izraela)?! ...danas "drustveni Main-Stream" u Hrvatskoj (i BiH) vodi Tito-Jugend, plase nekakvim revizionizmom i populizmom a sami preokrecu stvarnost, tako da su ubojice Sabrija Prohica ujedno i oni koji mu posthumno i pljescu! ...Tako se dogodi da je Totalitarist Budimir Loncar "zasluzan" - a Demokrat Zvonimir Separovic "obskuran".

Ništa me ne iznenađuje. Mi i jesmo APSURDISTAN, jer nikad nismo iz jigoslovensko-udbaškog "zagrljaja" izašli. Imamo Stockholmski sindrom.

Ostaje dojam da nikad nije kasno za lustraciju, a neke političare uputiti u Remetinac, gdje im je mjesto.

Jbt u Hrvatskoj ni 2019 godine još nije pao Berlinski zid! Mi smo jedina ex-komunistička zemljja na svijetu koja odlikuje bivše visoke "funkcionere" komunističkog režima. To je kao da Poljska odlikuje ministra vanjskih poslova iz doba Jaruzelskog, Njemačka da odlikujeikuje Honeckerovog ministra, a Rumunjska Ceausescu-ovog ministra. Takvi likovi su davno završili na otpadu povijesti a u našoj "džamahiriji" se još i odlikuju iako smo mi jedini od prethodno navedenih imali i rat. Prestrašno!

Buda Lončar je samo teška bitanga i zločinac koji je već gotovo sa obje noge u grobu, problem je UDBA koji koristi takvu bagru za svoje protuhrvatske aktivnosti.

Dr. Zvonimir Šeparović, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu bio je član SKH, vjerojatno bez tog članstva nikad ne bi ostvario takvu sveučilišnu karijeru. OK, to je onda bilo normalno. Ali ne može taj isti profesor i kasniji ministar u vladi RH, odjednom postati antikomunist, skupa s notornim Zdravkom Tomcem. A što se tiče Bude Lončara, on je izgleda bio dvostruki igrač, uostalom kao i većina jugoslavenskih diplomata, pa vjerojatno ima neke zasluge za RH, ali mi nekada nećemo saznati za njih.

(Božo Bjelak) Budimir Lončar je posedovao istančan osećaj za diplomate koji su mu bili potrebni, tako da je formirao klan u MSP-u (tada SSIP-u), uglavnom od diplomata iz Hrvatske i Crne Gore. Nisam bio član njegovog klana (organizovali smo kontra klan), ali je Lončar prema mojoj malenkosti uvek imao naklonost: podržao je na Kolegijumu moj premeštaj u Moskvu; posle Moskve lično je potpisao rešenje o imenovanju za opunomoćenog ministra; potpisao je i rešenje o postavljenju za šefa Protokola; pozvao me je na sastanak u Zagreb, koji je organizovao Tuđman za diplomate iz Hrvatske, Hrvate i Srbe, iako nisam iz Hrvatske (što sam odbio); kao poslednji ministar spoljnih poslova, postavio me je za šefa Misije u jednoj latinoameričkoj zemlji, nakon što su tadašnji ambasadori iz Hrvatske i Slovenije otkazali poslušnost SFRJ (i na taj način nagovestili brzi raspad Jugoslavije). Nikada nije umočio pero da nešto napiše, nije imao smisla za strane jezike, uvek je vodio sa sobom prevodioce, ali je bio, kako se to u žargonu kaže, veliki igrač, tako da je sve analize koje je dobijao izvan kuće diplomatije i od članova klana, mudro koristio na kolegijumima MSP-a ili u razgovorima sa ondašnjim visokim funkcionerima. Svi su se pitali kako to Budimir Lončar sve zna, odnosno saznaje pre drugih. Ukratko, legalno je stvorio privatnu informativnu, moglo bi se čak reći, obaveštajnu mrežu.

Konačno nagrada za Budimira Lončara,bilo je i vrijeme.

Zlatan: Bi jer si potomak Turaka (kao i svaki rvat) pa se ionako poistovjesujes sa tim istocnim krajevima dok ti je Sjever i Zapad Hrvatske trn u oku jer ti samo pokazuju da nisi Hrvat.