Nije li sada već doista – dosta?
Dok s lijeva i s desna dolaze otpori "uređenoj i smirenoj Hrvatskoj" i dok radikali svih vrsta hrane jedni druge…gotovo neizdrživo moralno pitanje i obveza svodi se na jednostavno: nije li, sada već doista – dosta!?
Komentari 5
Kada se zloupotrijebe plemenite ideje kao što su abolicija i pomirba onda dobijamo situaciju kakva je trenutno u Hrvatskoj. U samom početku je sve krenulo naopako. Ključevi od blagajni i društvenog kapitala su ostali u rukama komunističkih direktora i partijskih sekretara. Sirotinja je mogla uzeti pušku i krenuti na bojišnicu, što je i učinila. Nakon povratka s bojišnice, puške su vraćene i sirotinja je ostala praznih ruku. Komunistički direktori i partijski sekretari nisu vratili ključeve blagajni i društvenog kapitala. Moć upravljanja, rukovođenja i raspolaganja društvenim kapitalom je ostala u njihovim rukama. Više se nisu zvali komunisti i nitko nije smio reći da vidi komuniste jer bi ga proglasili ludim. Kakvi komunisti kad komunista više nema? Samo lud čovjek i onaj koji mrzi može vidjeti komuniste! I Jugoslavene? Kakvi Jugoslaveni kad Jugoslavije više nema? Tako je počelo i tako je nastavljeno izluđivanje. I još će dugo trajati jer nitko ne da moć iz svojih ruku. Moć, privilegije i, kao što Abakus reče - novac.To je odgovor na pitanje je li već dosta. Je, dosta je ali neće prestati još dugo vremena.
abakus...da zaštićeni pojedinci tate i tatini sinovi iz Titovog režima prešaltali se u HDZ i SDP (kod njih je pošlo 45000 komunista, a za prve pročitaj prethodni kom.). I sad je problem naći posao po svojim sposobnostima!....naravno!
bakulušiću baš sve si dobro rekao osim što si propustio kazati (a možda i ne znaš) da je horda od 97 ooo slovima devedesetsedamtisuća komunista se nakon sloma SFRJ i CKSKH automacki prešaltalo u HDZ, pa je upravo ta "nacionalna"" stranka postala koncetrat zla i nevolje za hrvate!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Novac, novac i prokleti novac je u pitanju... Novac kojeg je sve manje. I strah od trena kada će se dosad zaštićeni pojedinci morati suočiti s onim što se zove rad i tržište. Da, dosta bi bilo. Ali pitanje je koliko će onih na koje se ovaj tekst odnosi biti ga uopće u stanju pročitati s razumijevanjem. I s voljom da ga razumiju. Rekao bih da moramo pričekati da jednostavno biologija odradi svoje... a odradit će, bez brige... ali činjenica je da u međuvremenu izumiremo i iseljavamo se tj. da smo pred demografskim slomom. Nisam optimist. Ali još uvijek se nadam...