Korak ka smanjenju javne uprave? Možda

Ove otpremnine neće niti malo riješiti problem državnih i javnih službi, kao što neće niti novi koeficijenti. To je samo mali detalj u enormnom problemu znanom opća država... Da bi se napravila bilo kakva reforma, potrebno je krenuti od pojednostavnjenja zakona i propisa, uredbi i normi. Tek kada se tu pojednostavne stvari i kada se povežu sve te silne službe i agencije, onda će to biti reforma... No, ako se to napravi, onda će ispasti da je preko polovica birokracije suvišna, a to je i glavnina biračkog tijela. Kako onda očuvati vlast?

Da ne spominjemo nevjerojatnu razinu "kulturno-umjetničke" osviještenosti naše publike, koja zapravo često žudi za maglovitim scenskim efektima, nadahnutim improvizacijama, odstupanjem od scenarija, partiture i zakona.

Pomalo se osjeti trend da osobe koje obečavaju "krv, znoj i suze" dobivaju na podršci za razliku od onih koje nude "Švicarsku".

Jedina dobra stvar koja bi iz ove decentralizacije možda mogla proizaći jest ta da se budu lokalni KUD-ovi, kazališta i županije morali odreći dobrog dijela svojih besmislenih, beskorisnih i besprizornih troškova... osim ako im država ne misli na bilo kojii način vraćati iz proračuna trošak plaća novih zaposlenika i ako su lokalni ravnatelji, dirigenti i šerifi još uopće u stanju svesti svoje usitnjene feude, svoje osobne potrebe i potrebe svojih dvorskih luda u iole realne okvire.

Broj zaposlenih nije jedini ... niska razina kvalitete javne usluge, što je prije prenošenja ovlasti na županije trebao riješiti novi Zakon o plaćama u državnim i javnim službama. Taj je akt trebao urediti sustav nagrađivanja najboljih i kažnjavanja neodgovornih službenika.. Već sam tolko o tome pisala da mi se već neda. Ajmo reći, imate loš kazališni scenarij i baš ste naumili imati dobru predstavu na način da glumcima u nacionalnom kazalištu obećate stimulaciju na plaću ako predstava ispadne dobro, publika bude zadovoljna i odreagira na svaku izvedbu pljeskom a izostanak stimulacije ako izostanu ovacije publikee. Ispalo je kak-tak, kako koji puta glumci imaju volje i uspiju izvući stvar, a kak je svima zapravo jasno da bi procjena ravnatelja o talentu i trudu glumaca bila subjektivna i da bi mu se glumci trebali uvlačiti... znate već..., plaće ostaju svima iste. Troškovi nacionalnog kazališta su pod lupom, pa se izvođenje predstave prebacuje na gradsko kazalište, sve ostaje isto i scenarij i osrednjost izvedbe, a glumci otišli uz otpremninui iz nacionalnog ansambla imaju se pravo kandidirati u malom kazalištu... Ili možete zamisliti lošu partituru, filharmoniju s osrednjim glazbenicima koji prelaze u lokalne KUD-ove... Osnovni je problem u lošim scenaristima, skladateljima i zakonodavcima, a rješenje nikako nije u tome da ravnatelj, dirigent, pročelnik ili župan na propisane objektivne, kaleme još i svoje subjektivne ocjene nečijeg rada.