Kako su novinari, uz veliku ‘pomoć’ autokrata, opet postali politički aktivisti i državni neprijatelji

A je li, misliš da se može iz dana u dan prosipati smeće po glavama naroda i očekivati ljubav i poštivanje?

Novinari nisu nikakva izolirana kasta judi koji su imuni na sve ljudske slabosti i mane. Također, neovisnost novinarstva je prvotno bilo vezano uz neovisnost o državi. Danas ta neovisnost mora biti proširena i na neovisnost od privatnih koorporacija koje su postale naddržavne tvorevine. U korjenu tvrdnje da su novinari postali neprijatelji naroda se nalazi sasvim opravdan razlog, a plač novinara o tome da ga država ne smije kontrolirati, dok je u isto vrijeme kontroliran od strane nedržavnih (a često i antidržavnih struktura) je dimna zavjesa. Danas se pokazuje da osnovni problem novinarstva nije (ne)ovisnost od države, nego odvojenost od istine. Istina je ta koja je zabranjena u ime političke korektnosti, a tko je taj koji to nalaže i propagira je od sekundarnog značenja. Nekada država može biti neprijatelj istine i promicatelj laži u medijima, ali nekada može biti i zaštitnik istine pred naddržavnim elementima u medijima, te posljedično i protivnik medija.

Ajd ne blati nam profesiju. Zbog takvih kao ti svi misle da smo smeće.

Odličan članak. Mediji informiraju ljude o kriminalu vlasti, a totalitarna desničarska vlast to ne može dopustiti. Kao ni njihovi poltroni koji društvene mreže i komentare ispod članaka zaguše svojim staljinističkim nebulozama.