Ne volim ga, ali mi je nakon godinu dana u Argentini jasno da je on jednostavno način života
Taj tradicionalni južnoamerički (pre)slatki namaz najjednostavnija je kombinacija kipućeg mlijeka i šećera. Teško je uopće i zamisliti doručak ili bilo koji međuobrok bez dulce de leche.
Komentari 12
Prestrašno. Kakva sirovina. Kakva nekultura. Pa što mogu zaključiti o Hrvatima Argentinci nakon samo kratkog vremena provedenog s ovim balkančerosom. Užas, Čovjeka je čisto stid kad pomisli da se netko s tako odurnim ponašanjem predstavlja kao Hrvat.
ovom bi "novinaru" bilo najpamentije da baš nikada nigdje ne putuje - da se zatvori u potleušici u svom zaseoku, i tako čitav život ostane zaštićen od bilo kakvog novog i nepoznatog iskustva. ovo kao da je pisano u 16. stoljeću u nekakvim najgorim zabitima koje ljudski um može zamisliti. meni bi se bilo neugodno potpisati pod ovakav tekst, i nakon toga izići na ulicu među ljude...
"Ne volim ga, ali mi je nakon godinu dana u Argentini jasno da je on jednostavno način života" - que bueno... inače prosječno inteligentnom čovjeku za to je dovoljno tjedan dana... strava od teksta
Vulgarno! Primitivno! Ne mogu se načuditi da neko dobiva novac za ovakve bljuvotine!
Ziveci vani par godinica ustanovio sam da mi Hrvati imamo vrlo suzeni izbor okusa koje volimo. Vrlo smo nazadni u tom smislu. Naprimjer u Australiji djeca jedu neki Vegimite proizvod... ne znam da li ijedan nas grmalj to voli.... Ilimalj to voli.... Ili "slatko-slane" kombinacije kineske hrane, ili "barbique sauce" u Americi i Kanadi, ili ljuta meksicka jela, ili Tajlandske kombinacije cudnih ali finih okusa, pa onda "teriyaki" okus, pa indijski Cury.... mi smo jako primitivni kao i ovaj tip , sto se tu moze- inace dulche de leche je odlican okus....
Gore opisana pojava se može uvrstiti u rubriku nostalgija okusa i znana je u Europi nakon aneksije DDR-a kad su zapadni proizvođači hrane shvatili da tamo ne mogu konkurirati s "zapadnom" ponudom slatkiša i sladoleda. Zašto? Zato jer tamošnja mlada i srednja generacija svikla na DDR tip slatkiša i sladoleda - oni jesu probali zapadnjačke, ali nema tu one strasti iz djetinjstva. Pa su krenuli imitirati DDR arome i kombinacije, neki čak kupili cijele tvornice u exDDR u sklopu tamošnje privatizacije i osuvremenili ih zap. strojnim linijama pa "štancaju" i dalje te arome, štoviše kupljeni i neki exDDR brandovi. Tako stvari stoje! Što jedeš i u čemu uživaš tijekom OŠ i mladosti, to je mjerilo svih stvari kasnije... Recimo, after8 su odlični slatkiši, ali djeca kod nas nisu luda za njima...
Zanimljiv tekst, nisam znao za ovu tradiciju u Argentini. Inače jedan od mojih omiljenih kolača je kolač sa oblatnama filovan kremom koja je ustvari dulce de leche. Mleko se kuva dugo na tihoj vatri sa mnogo šećera dok ne postane gusta krema karamel boje (radi poboljšanja strukture fila ja na kraju dodajem i brašno od rogača). Inače ima zaista izuzetan ukus.
Proguta kur.a spermu i kaze: sto si jeo dulce de leche za veceru?
Tko je vec jeo dulce de leche zna sta je oralni orgazam....
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
rijetko koji novinar se ovako temeljito trudi pokazati koliko je primitivan... užas!!! lik se u čitavom tekstu beskrajno i po sto puta čudi što ljudi jedu nešto što se njemu ne sviđa!!! ovo je nivo djeteta od tri godine.