FOTO Vodimo vas na izložbu sanjivih portreta Monike Sinković
U Galeriji Kranjčar otvorena je izložba Monike Sinković. Svoj slikarski ciklus kojim se predstavlja objedinila je indikativnim naslovom 'Nešto poput sna'. Radi se o slikama mahom figurativne provenijencije, na kojima će kao osnovni motivi u praviludominirati različiti ljudski likovi
Umjetnica prikazuje sebe ili sebi bliske ljude, ali nipošto na uvriježen način (auto)portreta; vizualna prepoznatljivost popraćena psihološkomkarakterizacijom neke konkretne i dobro joj poznate osobeovom se prigodom ne nalazi u središtu njezinih umjetničkihpreokupacija. Umjesto toga ona se usredotočuje na opći ugođaj, i to na ugođaj kakav se – kao što nam to i naslov cjelokupna ciklusa nedvosmisleno sugerira – javlja u snovima
Nije pretjerano konstatirati kako Monika na određeni načinslika sjećanja na snove, pritom ne inzistirajući toliko nanjihovim „sadržajima“ koliko na, uvjetno rečeno, nekim elementarnim vizualnim karakteristikama što ih snovi u pravilu podrazumijevaju
A snove nikada neće krasiti kristalna jasnoća doživljaja; uz njih nužno vežemo odrednice kao što sumaglovitost, fluidnost, ili zamućenost, dakle one iste koje ćenam se nametati dok promatramo slike iz ciklusa Nešto poput sna
Monika Sinković, rođena je 1997. u Zagrebu. Diplomirala je 2023. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Do sada je imala četiri samostalne i više skupnih izložbi, a ove godine sudjelovala je na umjetničkoj rezidenciji „Dekonstrukcija slike“ u Leipzigu
Trenutno radi i stvara u ateljeu koji dijeli s prijateljicama slikaricama, atmosfera je uvijek odlična, puna smijeha, razgovora i boje ima posvuda. Inspiraciju najčešće pronalazi u svakodnevici: u ljudima, njihovim pokretima i trenucima koji se događaju „usput“
Ono što je vuče iznutra jest osjećaj stalne užurbanosti i opterećenosti obavezama koje ju prate iz dana u dan, a sve to na kraju pronađe svoj put na platnu. Fascinira je način na koji ljudi provode svoje vrijeme, kako se i sami mijenjaju iz trenutka u trenutak
Ne zanima je toliko identitet likova, koliko osjećaj tog trenutka: pokret, napetost, ritam neke radnje. To je za nju i slikarski izazov: kako uhvatiti taj dojam, a ne doslovan prikaz
