10. Citroën Ami 6: Citroëni tog vremena bili su nekonvencionalni, pa i čudni, ali i dalje zanosni (DS) ili dražesni (2CV). S Amijem 6 ipak su otišli malo predaleko i ušli na teritorij nepotrebno bizarnog i ružnog. Naravno, zašto automobil ne bi izgledao poput žabe kojoj je netko stao na glavu? Nasljednik Ami 8 malo je ublažio stvar.
9. Kia Opirus: Kia sa Stingerom svijetu upravo pokazuje da zna proizvesti itekako atraktivan automobil. Možemo se samo zapitati što im je bilo kad su svojedobno napravili Opirus, koji je izgledao kao jeftina kopija Jaguar S-Typea i tko zna čega još. Nadamo se da su ta vremena zauvijek iza nas.
8. Pontiac Aztek: Jadni Aztek, već je toliko omražen da vam gotovo dođe da ga žalite. Prva verzija bila je najgora, s ogromnim plastičnim oblogama na bokovima. Redizajnom su stvari malo poboljšane, ali ipak premalo. Bizarne proporcije i njuška pretencioznog zeca i dalje su bili tu. Pontiac, nekoć slavna GM-ova marka, ugašena je nekoliko godina nakon prestanka Aztekove proizvodnje. Slučajnost?
7. SsangYong Rodius: Rodius je još jedan automobil koji se redovito pojavljuje na popisima najružnijih, iz vrlo očitih razloga. Dizajner Ken Greenley navodno je ovom jednovolumenu želio udahnuti esenciju luksuzne jahte. Nama Rodius više izgleda kao obični jednovolumen izložen težem radioaktivnom zračenju.
6. Mitsuoka Orochi: Japanski automobilski dizajn nekad davno bio je predmet ismijavanja, simbol besramnog kopiranja zapadnih proizvoda, no u desetljećima koji su uslijedili Zemlja izlazećeg sunca dala je niz lijepih automobila. Zbog toga je još teže shvatiti s koje je kruške pala Mitsuoka Orochi, bizarni superautomobil s licem zlice iz crtića.
5. Stutz Blackhawk: Ovaj i drugi Stutzovi modeli tog vremena esencija su američkog kiča sedamdesetih. Blackhawk izgleda otprilike kao da je netko uzeo prosječnu američku krstaricu tog vremena, dosta ružnu već samu po sebi, i u garaži u slobodno vrijeme nakalemio na nju hrpu "luksuznih" dodataka. Vrhunac ukusa po mjeri prosječnog mafijaša ili vlasnika striptiz-bara. Ili Elvisa, koji je imao jedan primjerak.
4. Sbarro Autobau: Švicarski Sbarro proslavio se egzotičnim modelima i neobičnim preradama popularnih automobila kao što su VW Golf i Mercedes W126. Prilično atraktivnima, ali ne baš i, hm, najelegantnijima. Posebno mjesto zauzima Autobau, koji izgleda poput kombinacije ručnog usisavača i plastične igračkice iz Kinder jajeta.
3. Bufori Geneva: Još jedan primjer da dobar ukus ne možete kupiti je Geneva, remek-nedjelo malezijskog Buforija. Kičast i glupog kvaziotmjenog imena ("Naš idući model zvat će se Paris!"), savršen je izbor za sve tranzicijske tajkune diljem bivšeg SSSR-a i šire koji svijetu žele pokazati da su toliko bogati da im nije stalo što ostali misle o njima.
2. Marcos Mantis M70: Kad prvi put vidite ovaj britanski raritet iz 1970. na fotografiji, može vam se učiniti da nije riječ o pravoj fotki, već o nekakvoj montaži ili manipulaciji. Nažalost, prizor je itekako stvaran. Jedino psihodelične droge popularne u to vrijeme mogu objasniti bizarno vijugave linije koje izazivaju morsku bolest. Iznenađenje: Marcos Mantis M70 prodan je u samo 32 primjerka.
1. Tirrito Ayrton R: Auto pokraj kojeg Pagani Zonda izgleda suptilno, Tirrito Ayrton R djeluje kao kućni uradak tinejdžera s viškom hormona i manjkom ukusa. Teško se odlučiti iz kojeg kuta izgleda užasnije, a jedan od najgorih detalja su mrežice koje podsjećaju na prerade domaćih "ćunera". Dodatan minus je što su okaljali ime jednog od najvećih vozača svih vremena. Je li to doista bilo potrebno?
