Kako su profesora iz proizvodno-tehničkog obrazovanja zaključali u podrum, a umorne kolege na maturalcu išarali kaladontom po licu, samo su neke od dogodovština kojih su se prisjetili danas 60-godišnji bivši učenici Škole za medicinske sestre Mlinarska. Njih 13 od 33, koliko ih je tada bilo u razredu, u povodu 41. godišnjice mature ponovno je sjelo u stare školske klupe.
Postale su i kume
Obljetnica nije okrugla jer je lani druženje spriječila korona, a za okupljanja je oduvijek zadužena Mirna Vukušić, djevojački Pajc, koja se generaciji što je maturirala 1981. pridružila tek u trećem razredu. Prva dva razreda završila je u matematičkoj školi, a kako se u Mlinarskoj prije trećeg radila selekcija pa su ga upisivali samo najbolji đaci, zahvaljujući svojoj majci, kako je kazala, bila je među njima. A školovanje su od okupljenih nastavile samo Irena Vugrek i Biljana Bogičević, poslije udana Mandić.
– Vjerojatno ne bih završila školu da nije bilo moje Ljube. U trećem razredu morala sam na produžnu iz matematike jer nas koji smo imali debele jedinice pred kraj profesorica Škunca više nije htjela pitati. Tu se Ljuba ponudila da mi daje instrukcije i nakon njezinih "rešetanja" nije bilo zadatka koji nisam znala – prisjetila se Irena dok je grlila svoju nekadašnju instruktoricu Ljubicu Lodetu.
Uvijek su, govore, u svemu bili složni i međusobno si pomagali pa je jednoglasna odluka donesena i kada se trebalo nekako izvući od odgovaranja. Jednom su prilikom tako profesora iz proizvodno-tehničkog obrazovanja zaključali u neku podrumsku prostoriju pa se potom, naravno, svi razbježali.
– On je jadan lupao po vratima, a mi smo zbrisali svatko na svoju stranu. Tada nam je to bilo jako zabavno – kroz smijeh je ispričala Mirna, koja se prisjetila i fore s maturalca u kojoj je glavnu ulogu odigrao kaladont. Žrtva spačke bila je Jasna Marković, koja je, umorna od cjelodnevnog obilaska Rovinja, zaspala u svojoj sobi dok su se kolege častili najdražim im pićem, ajerkonjakom. Skupina dečki, među njima i Stanko Domitrović i Zlatko Kruljac, jedan po jedan provukli su se kroz otvoren prozor u Jasninu sobu i kaladontom joj namazali lice.
U razredu se, kazali su, nikada nisu grupirali, no neka su prijateljstva ostala neraskidiva. Tako su, primjerice, Mirna i Gordana Ježek, udana Pleše, nakon mature postale kume, a iz srednjoškolskih dana prisjetile su se bježanja sa satova iz higijene i socijalne medicine.
– To nam je predavao dr. Radovan Troter i gotovo uvijek to je bio zadnji sat. Meni i Mirni nikad se nije ostajalo pa smo često izmišljale da idemo na Zapadni kolodvor ispratiti mog brata u vojsku – smije se Gordana.
Dakako, prisjetili su se i zamornih dana kada su u sedam ujutro svoju praksu na Rebru, do kojeg su dolazili pješice jer autobusa nije bilo, započinjali strogim kontrolama urednosti, zbog kojih su svaki dan morali prati uniforme. Upravo su na toj praksi neki shvatili da posao medicinske sestre ipak nije za njih.
– Tri puta ušla sam u operacijsku dvoranu i sva tri puta se onesvijestila pa su me iznosili. Nakon toga shvatila sam da to neću moći i poslije srednje odustala sam od tog posla – kazala je Jasna, koja je postala pravnica.
Praksa je trajala do 11.30 sati, a nakon nje, odnosno prije škole, gotovo svakog dana odlazili su se odmoriti u Tinč, kafić na Novoj Vesi koji im je bio "baza". Slobodno vrijeme poslije škole kratili su u podrumu Hotela Dubrovnik, gdje bi naručili kriglu piva, koja bi onda kružila među njih sedmero. Tu su se nerijetko našle i Renata Fretze, Vesna Gluhak, Jasenka Ivičić, Nevenka Jecl i Jelena Poljak.
Tradicija duga sto godina
Škola za medicinske sestre Mlinarska danas ima program petogodišnjeg obrazovanja. Sa svojim stoljetnim djelovanjem najstarija je u ovom dijelu Europe, a zbog stradanja u potresu ove se godine kreće u njezinu obnovu.
slatko