I dalje je sve isto. Pukotina na pukotini, valovita cesta, a sami smo zatrpali nekoliko velikih rupa da se barem malo lakše može proći. Nakon kiše izgleda kao močvara, auti nam se uništavaju, stariji ljudi boje se hodati ovuda da ne padnu i ozlijede se – govori nam Adrijana Maran, stanovnica vjerojatno najderutnije zagrebačke ulice, Diogeneševe u Botincu. Prvi smo put o njoj pisali u travnju, potom početkom svibnja, a iako su tada iz Grada poručili kako će Holdingova podružnica Zagrebačke ceste u sklopu redovnog održavanja sanirati rupe, stanovnici kažu kako strojeve u Diogeneševoj nisu vidjeli. Priznaju i kako su izgubili svaku nadu da će ulica, barem u skorije vrijeme, dobiti novo ruho.
– Kako da budem optimističan? Sve oko nas su sanirali, a našu ulicu, koja je i najgora, stalno preskaču, kao da ne postojimo. Ljutiti smo. Neka dođu riješiti ovaj problem da i mi budemo sigurniji, kao i svi koji ovuda prolaze – ističe Damir Đurđek, kojega smo susreli na motociklu. Njime, objašnjava, uspijeva zaobići barem dio rupa, ali kad vozi automobil, postaje nepodnošljivo. – Tada nemam izbora, svaka vožnja izgleda kao poligon. Strašno je da živimo u glavnom gradu, a vozimo se po ovakvim cestama. – dodaje.Slaže se i susjeda Andrea Abram Vuletić, koja u Diogeneševoj živi šest desetljeća, a posljednjih dvadeset godina, napominje, u posebno je lošem stanju. – Nekada se zvala Osma ulica, pa Polakova, ali nikada nije bila ovako zapuštena. Strašno mi je što unuke moram voditi po tako derutnom kolniku. I sramota je da su sve okolne ulice uređene, a naša ostavljena da propada – naglašava.
Prije su se, domeće, ceste cjelovito uređivale, a danas se samo krpaju rupe da bi se lakše prolazilo. – A to nije rješenje. Potrebno je cijelu ulicu ispočetka asfaltirati. Sve što ovdje imamo, većinom smo sami napravili i sami održavamo. Osjećamo se kao građani drugog reda. Plaćamo sve što treba, a zauzvrat dobivamo obećanja koja se nikad ne ispune – ogorčena je Andrea Abram Vuletić.Stanovnici su Mjesnom odboru Botinec, kažu, slali na stotine mailova, zvali su i telefonom, no odgovora nije bilo. Mislili su da će se nešto promijeniti nakon lokalnih izbora, ali pomaka nema. Kad smo prije pisali o slučaju, podsjetimo, na Radićevu su trgu kazali kako nadležni gradski ured kontinuirano prikuplja i evidentira prijave o potrebama za radovima na komunalnoj infrastrukturi te kako će nakon izbora i konstituiranja novih vijeća mjesne samouprave članove upoznati sa situacijom u Diogeneševoj. No predsjednik Mjesnoga odbora Goran Čop također nam je rekao da su s problemom derutne ulice itekako upoznati te da je Diogeneševa bila, ali i dalje je, u planu za rekonstrukciju, ali da se radovi provode prema unaprijed određenim prioritetima.
– Pa zar mi nismo prioritet? – pita se pak Adrijana Maran, ističući kako najbolji odgovor daje činjenica da su rupe i zakrpe u njihovoj ulici na svakih nekoliko centimetara. Stariji stanovnici ne osjećaju se sigurno hodati po njoj, a strah je i pustiti djecu na ulicu u rolama ili na biciklu da se ne bi ozlijedila. Situacija se samo pogoršava, osjećaju se zapostavljeno, a posebno ih zanima, napominje, kako to da, dok je šest okolnih ulica uređeno, samo Diogeneševa još nije dobila novi asfalt. Ponovno smo stoga pitali Grad, iz kojega su odgovorili kako su krajem travnja Zagrebačke ceste u sklopu redovitog održavanja provele sanaciju manjih oštećenja u Diogeneševoj ulici. – Unatoč provedenim zahvatima, trenutačno stanje kolnika ne omogućuje daljnje parcijalne sanacije ni redovito održavanje, budući da se oštećenja kontinuirano ponavljaju. Zbog toga je nužna cjelovita sanacija u punom profilu, koja uključuje potpunu rekonstrukciju kolnika s pripadajućim iskopima te obnovu svih ulaza i nogostupa – poručuju. S obzirom na opseg potrebnih radova, ističu također, razmatra se osiguranje financijskih sredstava putem plana komunalnih aktivnosti Gradske četvrti Novi Zagreb zapad, kao i mogućnost uključivanja u asfalterski program za iduću godinu.