Na adresi Slavonska avenija 4, više od pola stoljeća, od 1972. godine pa sve do sinoć, „živjela“ je jedna od najmonumentalnijih zagrebačkih zgrada – 67 metara visok Vjesnikov neboder. Od danas na toj je adresi tek kostur, otužna, crna ljuštura koja je preživjela katastrofalan požar u kom je uništeno samo srce zgrade koja je nekada bila središte medijskog svijeta čitave bivše države, ali i središte najmoćnije novinsko-izdavačke kompanije jugoistočne Europe koja je osamdesetih godina imala gotovo 6000 zaposlenih.
Elegantan, metalizirani, stakleni neboder koji je projektirao Antun Ulrich, gradio se dugo, kamen temeljac položen je još 1959. godine, a prve su novinske redakcije u njega uselile 1972. U zlatno doba u neboderu Vjesnika i oko njega bilo je smješteno dvadesetak novinskih redakcija. Baš kao po onoj 'kada staviš prst u more, povezan si s cijelim svijetom', kada bi zakoračio u Vjesnikov neboder, svaki je novinar bio povezan sa svim vodećim, svjetskim, novinskim agencijama, zahvaljujući spletu antena na vrhu zgrade putem kojih su se primale vijesti i fotografije.
Tko zna koliko je povjerljivih informacija stiglo baš na adresu Slavonska avenija 4, koliko su tisuća sati istraživačkog rada novinari baš tu pretočili u ekskluzivne članke, koliko je kartica teksta napisano unutar zidova tog nebodera, nekada jednog od najmodernijih u Europi. Osim Vjesnika, po kojem je dobio ime, u prostorima nebodera koji su tada bili opremljeni najsuvremenijom tehnologijom, članke su godinama pisali i novinari Večernjeg lista i Sportskih novosti, te tjednika, dvotjednika i mjesečnih izdanja magazina Arena, Danas, Sam svoj majstor, Start, Studio, Svijet, Mila i mnogih drugih.
Dnevno se u kompleksu Vjesnikova nebodera tiskalo preko 700 tisuća različitih izdanja, a godišnje se prodavalo više od 200 milijuna novinskih izdanja. S te su adrese u domove stizale i knjige, a mnoge su generacije učile iz udžbenike koji su tiskani upravo u kompleksu Vjesnikova nebodera.
Prijelomna godina, koja je bila i početak kraja ove nekada planetarno uspješne medijske priče, bila je 1990., kada su prve privatizacije dotadašnjih društvenih radnih organizacija dobile zeleno svjetlo. U toj privatizaciji i pretvorbi rastočena je i nekada jedinstvena novinsko-izdavačka kuća Vjesnik.
Godine 2003. Kompleks Vjesnikova nebodera napušta Europapress holding (današnja Hanza Media), potom Tisak, a prije petnaestak godina i Večernji list. Posljednji broj Vjesnika tiskan je 20. travnja 2012. godine, a nakon gašenja Vjesnika u kompleksu je ostala živjeti još samo tiskara Vjesnik d.d. koja je desetljeće kasnije, godine 2022. završila u likvidaciji. Neboder je od tada sablasno pust i prepušten neumoljivom zubu vremena. Sudbina mu je ovisila o imovinsko-pravnim sporovima i postupku etažiranja koji se vukao godinama. U veljači 2022. godine skupština Vjesnika d.d. u likvidaciji donijela je odluku o izravnoj prodaji uredskog prostora u Slavonskoj aveniji Republici Hrvatskoj za 47.01 milijun kuna. U ljeto iste te godine u jedan dio državnih nekretnina, koje čine kompleks Vjesnika, bivši press-centar Univerzijade ili "položeni neboder", preselio se Fond za obnovu potresom stradalih područja. Krajem 2022. objavljeno je da država kupuje kompletan suvlasnički dio Vjesnika d.d. – zgradu tiskare, neke katove u neboderu i urede u spomenutom aneksu. Nakon što je, s oko 61 posto udjela, država postala većinski vlasnik cijelog kompleksa izgrađenog na više od 30.000 četvornih metara zemljišta, stvari su se naoko pomaknule s mrtve točke. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u poslovnom je kompleksu Vjesnik adaptiralo nekoliko poslovnih prostora površine oko 2000 četvornih metara te je tamo preseljeno više od sedam kilometara arhivske građe Ministarstva.
Istovremeno, suvlasnici tog kompleksa čija je vrijednost bila procijenjena na 80 milijuna eura, oglašavali su prodaju uredskih prostora u tri poslovne zgrade.
Tijekom svih ovih godina planova za vraćanje u život nekadašnjeg hrama novinarstva bilo je na pretek. Šuškalo se o tome da će biti prenamijenjen u hotel s kongresnom dvoranom, pa da će biti pretvoren u moderni poslovni centar s prostorima za najam ili prodaju, naglašavalo se i da je sama lokacija na križanju Slavonske avenije i Savske ceste savršena, zbog čega neboder predstavlja neprocjenjiv potencijal. No, konkretnih poteza ipak nije bilo sve do kobne noći, 17. studenog 2025., kada je na scenu stupila vatra, pred kojom je čovjek ostao nemoćan. Tužna sudbina nebodera možda je najbolje opisana u, na neki način, vizionarskom grafitu nepoznatog autora koji je ispisan na njegovoj fasadi - “Bitno da je nekad bilo lijepo. Nema života od sjećanja”.