Naravno da „nije u šoldima sve“, ali kada skupina srednjoškolaca odluči svojim nešto mlađim kolegama pokloniti, ugrubo, 30 tisuća eura po polugodištu – e, to je već vrijedno spomena. Kako je cijela priča krenula iz zagrebačkog MIOC-a, pozabavimo se najprije matematikom. Sat instrukcija za osnovnoškolce danas košta 15 do 20 eura. Ako 30 tisuća podijelimo s 15, dobijemo 2000. Otprilike toliko su sati besplatnih instrukcija u prvom polugodištu ove školske godine održali članovi volonterske mreže Zlatni zmaj, redom srednjoškolci koji su odlučili izdvajati svoje slobodno vrijeme kako bi pomagali drugima. Znanje dijele svakog tjedna od ponedjeljka do četvrtka na čak pet lokacija; četiri su u Zagrebu (XV. gimnazija, OŠ Malešnica, OŠ Kralj Tomislav i prostor udruge Mali zmaj na Jarunu), a posljednja u samoborskom Centru za mlade, tzv. Bunkeru.
– To je devet termina tjedno, po dva puta na zagrebačkim lokacijama i jednom na samoborskoj – govori nam Rita Bakić, maturantica MIOC-a i jedna od voditeljica Zlatnog zmaja, s kojom smo razgovarali u petak, jedini radni dan kojim volonteri ne održavaju instrukcije. Tu su i Lobel Marunić, Lucija Ćurić i Hana Banjanin, svi redom maturanti najbolje hrvatske gimnazije, svi redom organizacijski „mastermindovi“ koji, osim što i sami besplatno podučavaju, daju sve od sebe kako bi cijela volonterska mreža funkcionirala. Ističu kako je, osim njih, tu još šestero voditelja-srednjoškolaca, te da svi ravnopravno surađuju i zajednički donose odluke, a projekt funkcionira upravo zahvaljujući toj međusobnoj suradnji.
– Imamo 194 aktivna volontera. Prošle školske godine bilo nas je 172, a još godinu ranije 80. Pretpostavka je da ćemo ove školske godine održati više od 3000 sati instrukcija; lani smo završili na 2598 – govori Lobel, koji je nedavno izradio i aplikaciju uz pomoć koje je voditeljima puno lakše koordinirati radom ne baš malog broja članova. Ilustracije radi, MIOC, koji je, osim što je najbolja, i jedna od najvećih zagrebačkih gimnazija, ima tek nešto više od stotinu zaposlenika, pa ispada da Rita, Lobel, Lucija i Hana moraju organizirati duplo veći broj ljudi nego, primjerice, njihov ravnatelj.
– Najveća je frka kad je osnovnoškolcima sezona ispita, jer to onda znači da je i nama sezona, pa ispada da, kada i mi najviše moramo učiti, istovremeno moramo i najviše volontirati. Ali još nam se nije dogodilo da otkažemo neki od termina – puno nas je, uvijek netko uskoči – ističe Rita. Što najviše podučavaju? – Matematiku, na nju ode oko 65 posto svih instrukcija – kao iz topa odgovara Lucija. Potom slijede, očekivano, fizika pa kemija, a zatim hrvatski i engleski jezik. Ali, kaže, nije to sve: znaju davati instrukcije i iz biologije, geografije, povijesti… Pa čak i – prirode i društva.
– Imali smo nekoliko učenika iz trećeg razreda osnovne s kojima smo radili prirodu – kaže Hana. Dodaje kako takvoj djeci i nije potrebno nešto posebno objašnjavati, jer nije da oni ne razumiju gradivo, nego više treba sjediti pored njih i motivirati ih da ponavljaju.
– Neki budu skroz nezainteresirani. Mi tada moramo biti psiholozi, nekako ih namamiti da krenu učiti. Recimo, imala sam učenika koji je stalno ponavljao kako mu se ne da raditi, da jedva čeka da ovo završi pa da može igrati igricu na mobitelu. Rekla bih mu da, ako točno riješi zadatak, onda smije odigrati jednu partiju. Upalilo je. Svatko ima svoje metode – opisuje Hana. Osnovnoškolce na instrukcije uglavnom prijavljuju roditelji, iako to oni, naravno, mogu učiniti i sami. Jedan termin u pravilu traje dva školska sata, s pauzom od deset minuta u sredini. – Trudimo se da omjer bude jedan volonter na maksimalno dva učenika, idealno je da je jedan na jedan. Teoretski su moguća i tri učenika na jednog volontera, ali nikako više od toga – pojašnjava Lobel, koji, baš kao i ostale tri volonterke s kojima smo razgovarali, najviše voli podučavati prirodne predmete, ali, kako kaže, može „uletjeti“ i u ove društvene.
– Mislim da je svatko od nas davao instrukcije iz praktički svega, nismo imali jedino tjelesni i glazbeni – kaže. Rita nam pojašnjava kako je Zlatni zmaj s radom započeo prije šest godina, a na ideju da učenici pomažu učenicima došao je Lovro Mlikotić, tada također maturant XV. gimnazije. Krenuli su skromno, s tek nekoliko volontera, u projekt kakav do tada u Hrvatskoj nije organizirao nitko osim Korada Korlevića. Sumnjičavci vjerojatno nisu mislili da će srednjoškolci biti raspoloženi odvajati svoje vrijeme kako bi pomagali nekim nepoznatim učenicima. O, kako su se samo prevarili.
– Ideja je bila da srednjoškolci pomažu osnovnoškolcima, a kako je Lovro bio maturant, on je nakon odlaska na fakultet projekt ostavio jednoj mlađoj učenici. Ona je to zatim proširila na još dvije lokacije i ostavila idućoj generaciji, a zatim smo stvari u svoje ruke, na početku trećeg razreda, preuzeli Lobel i ja. Odmah smo napravili prezentaciju s kojom smo išli po svim razredima naše škole, a zatim i po drugim gimnazijama kako bismo „regrutirali“ nove volontere. Isplatilo se – od tada do danas pridružilo nam se više od 200 učenika – pojašnjava Rita. Iako će oni, silom prilika, kroz nekoliko mjeseci morati napustiti svoje pozicije jer će nastaviti s obrazovanjem na nekom od fakulteta, ističu kako već sada ima dovoljno zainteresiranih i sposobnih „nasljednika“ koji će preuzeti njihove uloge.
– Želimo da i oni nastave širiti projekt kao što smo to činili i mi. Bilo bi nam drago da dobijemo neki prostor u Novom Zagrebu u kojem bismo mogli raditi, ali ne vidim zašto sve ne bi zaživjelo i u ostatku Hrvatske – kaže Hana, koja od ove godine vodi samoborsku podružnicu Zlatnog zmaja. Dakle, nema priče o tome da će ovaj projekt, zahvaljujući kojem mnogi učenici uspijevaju ne samo dobiti bolje ocjene nego i upisati željene srednje škole, zamrijeti. Volontere pitamo misle li da ih AI alati već sada mogu zamijeniti. Jer danas svatko može u ChatGPT ili neki drugi alat upisati da mu pojasni kako se rješavaju, primjerice, kvadratne jednadžbe.
– Velika vrijednost naših volontera je u tome što su svi oni, ne tako davno, bili u osnovnoj školi, da su se nalazili u istoj poziciji tih učenika kojima sada daju instrukcije. Ponekad su čak išli u iste osnovne škole u koje idu ti učenici, pa znaju točno što profesori traže, na što treba obratiti pažnju, što je njima bilo teško kada su bili u njihovim cipelama. Takvo iskustvo je nezamjenjivo – smatra Lucija, a Rita dodaje:
– Mi smo im i generacijski puno bliže, zbog čega se pred nama lakše otvaraju. Često učenici dođu u grču, bude im neugodno reći da nešto ne znaju, a onda mi to okrenemo na neku zezanciju ili nešto slično, pa lakše uspostavimo taj odnos povjerenja.
Vjerojatno je upravo zbog toga, iako to ne možemo statistički potkrijepiti, da ove besplatne instrukcije imaju i bolji učinak od onih klasičnih, plaćenih. Ti mladi volonteri i učenici, uostalom, generacijski govore istim jezikom i lakše se razumiju. „Zlatnom zmaju“ se u bilo kojem trenutku mogu javiti svi oni kojima treba pomoć u svladavanju gradiva. Ali i oni koji žele pomoći Riti, Luciji, Hani, Lobelu, ali i svim drugim voditeljima i volonterima.