Lokacija koju ovaj put obrađujemo u rubrici koja nastaje u suradnji s Facebook-grupom Zagreb kakav je bio nekada zapravo skriva dvije priče.
Od 1973. u registru
Zapadni je dio grada oko Ilice, podsjećamo, sve donedavno bio poznat po vojarnama. A ta vojna povijest najdulje gradske ulice seže još u doba Austro-Ugarske, negdje potkraj 19. stoljeća. Tada je, prema projektu uglednog bečkog arhitektonskog dvojca Ferdinanda Grubera i Carla Volcknera, izgrađen kompleks od 13 zgrada koje su popularno nazvane Rudolfova vojarna. Prostor je to smješten u današnjem Parku dr. Franje Tuđmana, koji je u većem dijelu odmijenio Trg Francuske Republike. Ime je vojarna dobila po sinu Franje Josipa I. i carice Sisi, Rudolfu, za kojeg se veže i najveća tragedija carske obitelji. Inače, na glasu kao veliki ljubitelj ljepšeg spola, Rudolf je imao ljubavnicu, 17-godišnju barunicu Mariju Večeru, 13 godina mlađu od sebe. Veza je završila tragično, Rudolf je u dvorcu Mayerling ubio Mariju pa život oduzeo i sebi. Prema jednoj priči, rezultat je to careva pritiska da se veza prekine, a prema drugoj, ubili su ih zapravo francuski špijuni zbog Rudolfova odbijanja da se priključi zavjeri protiv oca. Dvor je smrt dvoje ljubavnika brzo zataškao, a Mayerling je pretvoren u samostan. Cijeli je događaj zbog niza kontroverzi koje ga okružuju, poput scene koja je nalikovala svemu osim samoubojstvu, i danas predmet istraživanja.
Bilo kako bilo, za Zagreb je vojarna koja je ponijela Rudolfovo ime bila ključna građevina, velik komunalni pothvat s pripremama koje su sezale još u 1873. Isprva je bilo planirano da ovaj kompleks pješačke vojarne bude na današnjem Rooseveltovu trgu. Navodno je gradnja, financirana i zajmovima, stajala četiri milijuna forinti. No, zbog nove Regulatorne osnove 1886. Zemaljska je vlada lokaciju premjestila ondje gdje je i danas. Dio kompleksa srušen je 1978., nakon čega su ostale četiri zgrade građene u neoromantičkom stilu, u kojima su danas smješteni Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, neke gradske, ali i državne službe te Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Te su zgrade, glavna i još tri u Ulici Republike Austrije., 1973. upisane u registar spomenika kulture. Odluka je o rušenju donesena s namjerom da prostor postane sekundarnim gradskim centrom, no na kraju je preinačen u park. Lokacija je izabrana zbog blizine tada jedinog zagrebačkog kolodvora, Agram Sudbahnhofa. Sam je Rudolf 1888. stigao u Zagreb položiti kamen temeljac za buduću vojarnu u Kolodvorskoj ulici, danas Republike Austrije. Gradnja je najveće zgrade, koja stoji na svojem mjestu i danas, dovršena 1895.
Spomen-ploča
Postoji još jedna priča vezana za prijestolonasljednika i Zagreb – da je poznati slikar Maksimilijan Vanka zapravo njegov izvanbračni sin kojeg je imao s jednom bogatom zagrebačkom groficom. Lani je lokacija i posebno obilježena u povodu stotinu godina od Prvog svjetskog rata. Postavljena je spomen-ploča svim hrvatskim vojnicima poginulima u sukobu. Kako je izgledao život u Rudolfovoj vojarni, opisao je i Miroslav Krleža u “Zastavama”, a s vremenom je i ovisno o režimima vojarna mijenjala ime – od Rudolfove, preko Zrinskoga, kralja Aleksandra, maršala Tita...