Zbog radova na obližnjem gradilištu, koji su se nerijetko produljivali i do sitnih sati, iza stanovnika jedne od zgrada na Laništu brojne su probdjevene noći. Odvijalo se to prije dvije godine, radovi su u međuvremenu završili, a u novu se zgradu na Remetinečkoj cesti polako useljavaju budući stanari. No borba susjeda koji su mjesecima, kažu, trpjeli nepodnošljivu buku se nastavlja.
Tako je nedavno u ured pučke pravobraniteljice stigao zahtjev za izmjenu pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke. Poslao ga je Josip Hren, jedan od tamošnjih stanovnika, a potaknula ga je, govori nam, Ivana Kekin, koja je takoreći pod njegovim prozorom snimajući video komentirala situaciju u kojoj se našla gradska vlast. Riječ je o izmjenama i dopunama zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana (GUP), koje je Ministarstvo graditeljstva vratilo na doradu. – A trenutačna gradska vlast je ta koja je izdala građevinsku dozvolu za ove radove. Tri i pol godine trebale su im da sastave izmjene i dopune i očito su opet nešto fulali. I onda Ivanu Kekin čujem kako mi pod prozorom govori: "Mi ćemo izmijeniti GUP". Ne razumijem što su dosad radili, odavno su to trebali realizirati, a tko zna koliko je dozvola i za što izdano u međuvremenu – ističe Hren.
Onaj tko se, napominje, nikada nije našao u takvoj situaciji ne može znati kako je bilo stanovnicima zgrade u susjedstvu gradilišta, među kojima su i učenici i studenti koji su nakon neprospavanih noći polagali ispite, ali i kirurzi i piloti u čijim su rukama bili tuđi životi. A kako se ne bi ponavljale, odlučio je krenuti u borbu kako bi se izmijenio članak 15. stavak 4. pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu njezina izvora te vrijeme i mjesto nastanka. Donijelo ga je Ministarstvo zdravstva, a u pravilniku piše "kako ekvivalentna razina buke gradilišta na otvorenom ili zatvorenom dijelu građevina tijekom vremenskog razdoblja noći na najizloženijem mjestu imisije zvuka ne smije prijeći vrijednost od 45 decibela". No također se navodi kako je u iznimnim slučajevima "dozvoljeno prekoračenje dopuštenih razina buke ako to zahtijeva tehnološki proces gradilišta, i to u trajanju od najviše tri noći tijekom uzastopnog razdoblja od 30 dana". Hren je pak primijetio da to znači da tijekom tri noći radnici mogu "rondati do mile volje", a smatra i kako to uopće ne bi smjelo biti dopušteno u naseljenim područjima.
– Dvije godine svakodnevno su lupali već od sedam ujutro pa do kasnih popodnevnih sati, čak i subotom, a onda još i noću. U nekoliko navrata zvali smo policiju, čiji su službenici po dolasku na teren ustanovili da je "sve po pravilima". Intenzivna noćna buka ponavljala se u nekoliko navrata tijekom dva mjeseca, usto su cijelu zgradu obasjavali i reflektorima, a radnici na gradilištu izvlačili su se na "izvanredne okolnosti". Nedopustivo je da pravilnik takve stvari odobrava svega nekoliko metara dalje od goleme naseljene zgrade – objašnjava.
U tvrtki koja je bila zadužena za radove svojevremeno su nam kazali kako je riječ bila o postavljanju armiranobetonskih monolitnih međukatnih ploča, što pak zahtijeva specifične uvjete. Kako ne bi popucale, naime, moraju se postaviti odjednom, u komadu, a takvi pothvati podrazumijevaju da gradilište bude očišćeno i sasvim prazno. – Zašto bismo mi kao stanari u zgradama pored gradilišta morali trpjeti tu neograničenu i cjelonoćnu buku? Takva i tolika buka itekako utječe na naše zdravlje i san. Odakle izvođač radova i investitor imaju pravo tih noći u mjesecu neograničeno bučiti i onemogućavati, odnosno remetiti san građanima u susjedstvu, u gusto naseljenom građevinskom području stambene namjene – naglašava Hren u dopisu pravobraniteljici.
A hoće li uvažiti njegov zahtjev, može li pučka pravobraniteljica utjecati na izmjenu pravilnika i koje su daljnje procedure, upitali smo ured Tene Šimonović Einwalter. U odgovoru su nam potvrdili da su zaprimili pritužbu, ali i kako je slijedom nje otvoren predmet, što znači da će prikupiti sve relevantne podatke vezano za konkretan slučaj gradnje, a eventualno i druge, kako bi analizirali postoji li potreba za promjenom pravilnika, odnosno jamči li on pravo na zdrav život i okoliš. – Pritom, kada kroz rad na predmetima pučka pravobraniteljica uoči da je određeni pravilnik, zakon ili drugi propis potrebno mijenjati, to u pravilu i predlaže nadležnom ministarstvu ili drugom tijelu koje je stručni nositelj regulative. Takvu preporuku po potrebi daje i u godišnjem izvješću Hrvatskom saboru, koji je analiza i ocjena stanja ljudskih prava u zemlji – poručuju iz ureda.