Kći ima dozvolu, a tata vozi

Diplomirala je ekonomiju pa godinama radila u računovodstvu. Silom prilika, kako sama kaže Davorka Pintar, sjela je za volan pa u četrdesetima odlučila: postat će vozačica taksija. Svoje prve putnike na odredišta je “dostavljala” kao zaposlenica prijevozničkih tvrtki, posljednjih godinu dana radila za Uber, a od jučer samostalna je taksistica.

Ovog puta stroži uvjeti

Ona, a i još 249 njenih kolega u Muzeju suvremene umjetnosti dobilo je dozvole za rad, ujedno i prve dodijeljene nakon gotovo dvogodišnjeg moratorija na njihovo izdavanje.

– Jedva smo dočekali natječaj. Taksisti su u gradu potrebni i za sve nas ima dovoljno posla. Naravno, u pokretanje biznisa treba i uložiti, ali na kraju se sve isplati, rekla je Davorka Pintar, koja je, objasnila je, položila majstorski ispit, šest je mjeseci odlazila na posebne tečaje vožnje, a položila i sve ispite o poznavanju grada. Sve uvjete za dobivanje dozvole bila je odlučna ispuniti pa je već na leasing uzela i auto u kojem će voziti svoje mušterije.

– Ovog puta vjerojatno i danju, našalila se taksistica, koja je svoje smjene u prijevozničkim tvrtkama i Uberu odrađivala uglavnom noću jer preko dana, kako je rekla, vrijeme je provodila sa svojim klincima. Noćne vožnje, međutim, nikad joj nisu predstavljale problem.

– Pitali su me često bojim li se budući da sam žena, ali ovo je posao kao i svaki drugi. Napornih ljudi ima svugdje, pa vam se ponekad netko takav nađe i na stražnjem sjedalu – odmahujući rukom rekla je Davorka Pintar, a Darko Barjaktarević objasnio kako je u taksiju najbolje razgovarati ili o politici ili nogometu. Kako je objasnio, kod tih je tema uvijek “fifti-fifti”, ili ćete se složiti s nekim ili nećete.

– Raspraviti, uglavnom, uvijek možete – sa smiješkom je objasnio Barjaktarević, koji je jučer isto službeno postao taksistom. On će, međutim, voziti taksi svoje kćeri Ines.

– Ona je vlasnica dozvole, a ja njen zaposlenik – nasmijao se tata Darko, dok je njegova mezimica Ines objasnila kako na ovaj način njen otac više neće morati raditi za taksi-tvrtke. A “velikih” su se željeli osloboditi i sinovi Josipa Ščapeca.

– Stariji sin već neko vrijeme radi kao samostalni taksist, a sad je za to dozvolu dobio i mlađi. Ono što će sad imati priliku jest da će svoju kompletnu zaradu, kad riješi doprinose, moći zadržati za sebe. Koliko bude radio, toliko će i zaraditi, a i sam će biti taj koji će graditi povjerenje između svoje djelatnosti i ljudi koji će je koristiti – rekao je Josip Ščapec pa dodao kako mjesta na ulicama grada ima i za mnogo više novih taksista od 250, koliko ih je sada dobilo dozvole. Ove godine, međutim, natječaja za nove dozvole, kažu iz Grada, vrlo vjerojatno više neće biti jer omjer vozila i Zagrepčana sada je onakav kakav bi i trebao biti, jedan naprama 540.

– Kad se bude raspisivao, nadam se da će to biti pod istim uvjetima kao i ovog puta. Prvi je put o dozvolama odlučivalo posebno povjerenstvo i svima nam se čini da je tako poštenije – rekao je taksist Ivan Marić, a predsjednik povjerenstva Mario Župan već je prije objasnio kako u njemu sjede članovi Skupštine, Grada, Obrtničke i Gospodarske komore.

Na ulicama 1500 taksista

Prednost su i ovog puta, podsjetimo, imali oni koji dosad dozvolu nisu imali, oni koji imaju novije vozilo ili je pak riječ o električnom ili hibridnom automobilu, kao i oni koji će, primjerice, pružati uslugu kartičnog plaćanja. Također, uvedeno je pravilo da, ako netko od taksista, kako “starih” tako i ovih “novih” ima porezni dug ili dug za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, teže će im se dozvole obnoviti. Taksi u gradu trenutačno može voziti oko 1500 ljudi, a ono što je dosad najviše mučilo taksiste koji su, podsjetimo, i prosvjedovali ispred Skupštine u rujnu prošle godine kad se odlučivalo o ukidanju moratorija na dodjeljivanje dozvola, jest činjenica da su neki od vozača svoje dozvole iznajmljivali i zarađivali, a zapravo nisu radili.