Godinama je na parceli na Rudešu bio tek vrt njegove prabake, a danas ondje raste nekoliko tona salata i mikropovrća godišnje. Po svježe ubranu rikulu, azijske gorušice i mikrozelenje kupci dolaze čak i iz Samobora, a iza urbane farme OPG Gredica stoji Ivan Šanjug koji je do prije samo nekoliko godina studirao – psihologiju. – Oduvijek me privlačio rad sa zemljom, ali to nikad nisam ozbiljno doživljavao. Uvijek je bila priča da je poljoprivreda teška i da od nje nema kruha – govori Šanjug dok na parceli preko puta Koreničke 41 pokazuje gredice prepune mladih listova. Sve je počelo 2017. godine, kada je, uz studij psihologije, krenuo uređivati obiteljski vrt. Upravo ga je to razdoblje, kaže, usmjerilo prema poslu kojim se danas bavi. Počeo je proučavati moderne metode urbanog uzgoja preko YouTubea, pratio američke i kanadske "market garden" proizvođače i shvatio da poljoprivreda ne mora značiti velike oranice i traktore. Naravno, u međuvremenu je upisao i studij agronomije.
– "Market garden" je sustav koji pokazuje da poljoprivreda može funkcionirati i na manjim površinama ako se uzgaja intenzivno. Krumpir, primjerice, nije za to, ali lisnate salate i mikrozelenje jesu – objašnjava. Danas na 726 četvornih metara uzgaja razne vrste zelenja, a ono što se kupcima posebno sviđa, njegovi su salatni miksevi. Talijanski, primjerice, koji se sastoji od cikorije, salatnog trputca i kiselice, tu je i klasični miks, onda i Gredica miks (nazvan po OPG-u) u kojem su sitniji listići cikle, blitve, kelja i špinata, što ih, objašnjava nam Šanjug, čini idealnim za salate, ali i popularne "smoothieje". – To je ručni proizvod i svježina je ovdje najvažnija. Nitko vas neće pitati, primjerice, je li krumpir ubran tog jutra, ali kod salate je to itekako važno – kaže. Njegova proizvodnja temelji se na principima intenzivnog uzgoja bez prekopavanja tla, uz duboki sloj komposta, a inspiraciju je djelomično pronašao i u radu poznatog britanskog vrtlara Charlesa Dowdinga, pionira "no dig" metode.
– Ako je sustav dobro postavljen, novi korovi gotovo ni ne niču. Tlo je već inicijalno bogato jer koristimo organska peletirana gnojiva, sterilizirani pileći ili stajski gnoj. Ne špricamo ništa, čak ni ekološkim sredstvima. Ljudi prolaze pokraj farme, vide mene tamo i ne mogu znati čime bih eventualno prskao. Ako postoji problem, biljka ide pod zemlju, u kompost, i računamo na gubitak – objašnjava. I gubitaka, naravno, ima, dodaje. U počecima su iznosili i do 30 posto, danas su između 10 i 15. Pitamo Šanjuga ima li i u Zagrebu lisnih uši ili puževa, s čim se bore poljoprivrednici koji svoje vrtove ipak imaju dalje od urbanih sredina. Ima ih i na Rudešu, kaže, ali s vremenom se naučio nositi s njima bez kemije. – Puževi uglavnom jedu rubove gredica jer ne vole kompost. Imamo dosta ruža i bazge pa lisne uši često završe tamo, a onda ih bubamare preuzmu. Važno je i ne pretjerati s dušikom jer tada biljke prebrzo rastu i postaju osjetljivije – govori. Dodaje i kako je kod njega situacija možda nešto drukčija nego kod velikih proizvođača.
– Da izraste rajčica, primjerice, čeka se šest mjeseci i ako joj se nešto dogodi, to je veliki gubitak za tog poljoprivrednika. Kod mene rikula naraste za dva i pol tjedna, to je velika razlika – kaže Šanjug. Posao je, priznaje, fizički i organizacijski zahtjevan, pogotovo zato što sve radi sam. Sezona traje od veljače do studenoga, a tijekom najintenzivnijeg dijela godine radi i po 70 sati tjedno. Kad nema berbe, vrijeme odlazi na papirologiju, istraživanje i planiranje. OPG Gredica službeno posluje od 2021. godine, a proizvodnja je rasla postupno, najviše preporukama kupaca.
– Od usta do usta se pročulo gdje smo i ljudi su počeli dolaziti sami – ističe naš sugovornik. A kupci danas po svježe salate i mikrozelenje dolaze direktno na parcelu jer mu je, kaže, važno da vide gdje hrana nastaje i kako se uzgaja. – Dolaze ljudi kojima je zdravlje na prvom mjestu – govori vlasnik Gredice. Prodaju je organizirao preko štanda i samoposlužnog hladnjaka. Štand na Rudešu, preko puta Koreničke 41, otvoren je petkom od 14 do 19 sati i subotom od 9 do 14 sati, dok je hladnjak kupcima dostupan tijekom tjedna. Iako razmišlja o širenju, kaže da ne planira odustati od principa na kojima je izgradio proizvodnju. – Svake jeseni gledam ima li u okolici parcela ili ljudi koji izlaze iz proizvodnje pa tražim partnerstva. Ali principi ostaju isti; svježina, način uzgoja i činjenica da ništa nije špricano – kaže nam Ivan Šanjug.
svaka cast majstore...