U Hrvatsku je godinama dolazio kao turist, obilazio obalu od Rijeke do Makarske i Dubrovnika te se vraćao iz ljeta u ljeto. No ovog puta nije došao samo na odmor – odlučio je ostati. I to ne bilo kako, nego s restoranom kakav u Zagrebu dosad nije postojao. Firat Yildizgorer, turski poduzetnik koji je godinama živio i radio u Kölnu, u Vlaškoj ulici otvorio je "Manti" i Zagrepčanima donio jelo koje je mnogima još uvijek nepoznanica. – Dolazio sam ovamo godinama, gledao kako ljudi žive i u jednom trenutku rekao – ovdje želim napraviti nešto svoje. Kvaliteta života drukčija je nego u Njemačkoj – govori. U Zagreb ga, priznaje, nije dovela samo poslovna prilika nego i ljubav.
– Moja supruga je Hrvatica, iz Samobora je. Ona je u Njemačku došla jako mlada i ondje smo se upoznali, ali sada sam ja njoj rekao da ćemo se vratiti. Rekla mi je: 'Ti idi prvi, napravi restoran, a ja dolazim kad sve bude spremno' – kazuje nam Yildizgorer. Prije nego što je otvorio restoran, 14 godina vodio je vlastiti posao i opskrbljivao restorane u Njemačkoj. Upravo mu je to iskustvo pomoglo da brzo prepozna što Zagrebu nedostaje. – Kebab ovdje možete pojesti na svakom koraku, ali turska kuhinja ima puno više toga ponuditi – objašnjava. Manti su, pojednostavljeno, okruglice od tijesta punjene mesom ili povrćem koje se kuhaju i poslužuju s jogurtom, umakom od rajčice i začinskim maslacem. U njegovoj verziji dolaze u više kombinacija – klasični s govedinom po cijeni od 8,50 eura, "Italian" za 9,50 eura, vegetarijanski s krumpirom i špinatom za 9,50 eura te sa sudžukom, začinjenom turskom kobasicom, za deset eura.
– Ljudi često kažu da ih podsjeća na tortelline ili neko jelo iz Bosne ili Rusije. Ima sličnosti, ali okus je potpuno drukčiji zbog začina – kaže. U ponudi su i wrapovi – "sudžuk wrap" po cijeni od devet eura i "crispy chicken wrap" za deset eura, u kombinaciji sa svježim povrćem, jogurtom i umakom od rajčice. Začini su, ističe, ono što čini najveću razliku između hrvatske i turske kuhinje. – Imamo dosta slične hrane, i to me zaista iznenadilo. Ćevapi, burek... No kod nas je sve intenzivnije i više se igramo sa začinima – govori. Kaže i da ga je iznenadilo koliko su Hrvati upoznati s turskom kulturom. – Ljudi ovdje znaju puno o Osmanskom Carstvu, gledaju turske serije. Katkad imam osjećaj da znaju više o povijesti nego ja – smije se. Iznenadila ga je, ističe, i reakcija Turaka koji žive u Zagrebu.
– Dolaze, čuju tursku glazbu, vide hranu i kažu mi: 'Usrećio si nas.' Kažu da je kao kod kuće, kao da jedu kod majke. To mi je najvažnije – govori. Na pitanje o hrvatskoj kuhinji priznaje da još istražuje, ali već ima favorita. – Vaši ćevapi su jako dobri. I luk uz njih. To mi je jedno od najdražih jela ovdje – kaže. Ipak, dotaknuli su se i jedne teme koja uvijek izaziva rasprave – bureka. – Za mene je burek samo onaj s mesom – kaže uz osmijeh. I dalje otkriva čari metropole, ali kaže da ga je najviše osvojio način života. – U Njemačkoj je sve brzo i stresno. Ovdje je sporije, ljudi imaju više vremena za obitelj. Ako si dobro organiziraš život, ovdje možeš živjeti kvalitetnije – govori. Restoran je otvoren u travnju, a od ideje do realizacije prošlo je samo šest mjeseci. Najveći izazovi bili su birokracija i jezik.
– Na početku je bilo teško jer ne govorim dobro hrvatski, ali ljudi su htjeli pomoći. To me stvarno pozitivno iznenadilo – kaže. Za lokaciju je odabrao centar metropole, svjestan da upravo ondje ljudi traže nova iskustva. No ambicije ne staju na jednoj lokaciji. – Plan je otvoriti još tri ili četiri mjesta u Zagrebu, možda blizu fakulteta i bolnica. Dugoročno želimo razviti i franšizu – otkriva. Uz to, želi restoran pretvoriti i u mjesto druženja. – Planiramo "Manti & Dance" večeri. Dođeš, jedeš, slušaš tursku glazbu, možda i zaplešeš. Malo drukčiji izlazak – zaključuje.
Kebab ovdje možete pojesti na svakom koraku, ali turska kuhinja ima puno više toga ponuditi, objašnjava Firat Yildizgorer
Samo, Firat servira u Zagrebu po cijenama koje su u prosjeku između dva i tri € iznad onih cijena po kojima se takva hrana proadje u Njemačkoj. Usporedio sam s cijenama u pokrajini u kojoj živim - i stvarno je sve znatno skuplije u Zagrebu.