Zvao ju je 'gospom' i njegova Hani: Ankica je bila šef financija, Franjo nije išao u banku. To mu se u kampanji obilo o glavu

Vjenčali su se 25. svibnja 1945. u Beogradu. Nije bilo ni bijele vjenčanice, ni svadbe, ni glazbe, ni plesa. A ni svečanog ručka. Nakon vjenčanja i oni i kumovi vratili su se na svoja radna mjesta, ona u Ministarstvo vanjskih poslova, a on u Ministarstvo narodne obrane. Sve troje djece – Miroslav, Stjepan i Nevenka – rodilo im se u prvih pet godina braka. U Beogradu su ostali sve do rujna 1961., kad su se vratili u Zagreb. Brak im je bio skladan, ali kao i svaki drugi brak, nije bio bez teških dana i suza. Podjela poslova u braku bila je vrlo jednostavna: "ja pišem, ti radiš". To je značilo da se ona brinula i o kućanstvu, i o djeci, a bogme i o financijama. "Nikada nije otišao u banku ili platiti neki račun. To ga jednostavno nije zanimalo", zapisala je Ankica. Takav odnos prema kućnim financijama i kućnom budžetu obio mu se o glavu u travnju 1990. kad se kao predsjednik HDZ-a uključio u izbornu kampanju