Mora se priznati da je svojom domišljatošću Radovan Karadžić više od deset godina ismijavao svijet. Taj je ratni zločinac, za kojim su bile raspisane tjeralice i za kojeg su se nudile bogate novčane nagrade, godinama živio pod lažnim identitetom, šetajući Beogradom, putujući bivšom Jugoslavijom, održavajući veze sa svojom obitelji, zarađujući novac i, što je najnevjerojatnije, javno nastupajući na tribinama te u televizijskim i radijskim emisijama.
Očito je Karadžić osoba koja ne može bez medijske pozornosti, jer u ovome svom "drugom životu" koji je živio pod lažnim identitetom, premda odlično prerušen, riskirati prepoznavanje gostujući na TV-u nije baš najmudrija odluka.
Možda je u naskrivenijim kutovima uma pronalazio vezu sa Simonom Templarom, likom iz roto-romana Leslieja Charterisa, za koji pojedinci misle da je preteča Jamesa Bonda. Po romanu je snimljen film Svetac.
No, vjerojatnije je da ga je nadahnuo srpski narodni učitelj Vasa Pelagić, koji je živio od 1833. do 1899. godine. Bio je travar, napisao je knjigu Pelagićev narodni učitelj u kojoj su narodni i njegovi recepti te preporuke za liječenje različitih zdravstvenih tegoba, primjerice "Bistriji ili tuplji čovjek biva kad..." ili "Kako liječiti kamen u ušima". Sto godina kasnije Karadžić je napisao stihove
"Ko zna na koga nesreća cilja, cvijeće ne umije nasilje da vrati,
livada u nervnom rastrojstvu šapati, neizvjesna je sudbina ljekovitog bilja".
Pelagić je bio zagovornik utopijskog socijalizma i navodno je potplaćivao djecu u Bosni da se izjašnjavaju kao Srbi. Bio je očito vrlo kompleksna i kontradiktorna ličnost što dokazuje njegova izjava "Proklinjem svaku školu i svaku knjigu koja veliča naciju". Usporedimo li Pelagićev i Karadžićev "novi" fizički izgled, vrlo lako ćemo uočiti sličnost. A što se tiče posla kojim su se bavili, nije li još prepoznatljiviji Vasin lik i djelo kao Karadžićevo nadahnuće jer se i ovaj odlučio baviti alternativnim metodama liječenja. No, sasvim je sigurno da je obojici kvaziliječništvo bilo paravan za političko djelovanje.
Pelagić je svoj život okončao u požarevačkome kaznenom zatvoru 1899. godine. Odgovor na pitanje hoće li i im i to biti dodirna točka dat će nam Haaški sud.
Viktorija Madunić