U noći s jedanaestog na dvanaesti veljače 1929. godine, Zagreb se probudio u prizoru kakav nije zabilježen ni prije ni poslije. Tijekom samo nekoliko sati palo je gotovo stotinu centimetara snijega, što je i danas apsolutni rekord zabilježen u glavnom gradu. Grad je bio potpuno paraliziran; tramvajske i telefonske linije pucale su pod težinom leda, a ulice su postale neprohodne. Život je stao, a građani su se našli zarobljeni u snježnoj tišini koju je povremeno prekidao samo zvuk lopata i očajničkih pokušaja da se probiju barem najnužniji putevi. Bio je to početak višetjedne borbe s prirodom koja je pokazala svu svoju silinu, pretvorivši urbanu vrevu u zaleđenu pustoš.
Ekstremni uvjeti nisu pogodili samo Zagreb. Cijela Hrvatska našla se u ledenom zagrljaju sibirske anticiklone. U Gospiću je četvrtog veljače izmjereno nevjerojatnih –36 °C. Čakovec se smrzavao na –35,5 °C, a ni Jadran nije bio pošteđen. Snijeg je zabijelio Split, Dubrovnik i otoke poput Krka i Hvara, gdje su se mještani, nenavikli na takve prizore, borili s ledom i zimom koja je prodirala u kamene kuće. Zabilježeno je da se more zaledilo u Kvarnerskom zaljevu i na ušću Zrmanje.
Suočene s potpunim kolapsom, gradske vlasti pokušavale su olakšati patnju stanovništva. U Zagrebu su na ključnim lokacijama, poput Trga bana Jelačića i Glavnog kolodvora, postavljene velike peći na koks kako bi se promrzli prolaznici mogli barem na trenutak ugrijati. U Vlaškoj ulici otvorena je javna grijaonica za beskućnike i siromašne, gdje su se dijelili topli čaj i kruh. No, vladala je velika nestašica ogrjeva i hrane, a izvještaji s otoka govorili su o ljudima koji su bili prisiljeni paliti vlastito pokućstvo kako bi preživjeli.
Ovaj polarni val nije bio samo u Hrvatskoj. Cijela Europa bila je na koljenima, što potvrđuju i tadašnji medijski izvještaji koji su Zagreb spominjali kao jedan od gradova odsječenih od svijeta. Led je plutao Temzom u Londonu, pariški kafići bili su krcati ljudima koji su bježali od hladnoće, a na Azurnoj obali, poznatoj kao "sunčana rivijera", pao je snijeg dubok tridesetak centimetara. U Engleskoj se pivo smrzavalo u bačvama, a čak su i topli ljekoviti izvori u Bathu bili okovani ledom.
Rijeka Sava u Zagrebu bila je potpuno zaleđena, a led je bio toliko debeo da su preko njega bez problema prelazile konjske zaprege. Željeznički promet bio je u prekidu tjednima. Prvi vlak iz Zagreba prema Dalmaciji krenuo je tek dvadesetog ožujka, više od mjesec dana nakon vrhunca snježne kataklizme.