Kolumna

Zar u Hrvatskoj zaista mora biti tako teško i umrijeti?

Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL
Zar u Hrvatskoj zaista mora biti tako teško i umrijeti?
06.08.2018.
u 08:10
Postupak za koji trebaju dva sata osmišljen je da traje tri dana. Digitalizacijom se neće riješiti taj nered, nego tek reorganizacijom
Pogledaj originalni članak

Nedavno sam prošao kroz pakao hrvatske administracije. Da okolnosti nisu tako strašne, bio bi to materijal za komediju. Moj je otac umro 24. srpnja. Potpisao sam nekoliko dokumenata na jedinici intenzivne njege zadarske bolnice gdje su mi dali papire koje sam trebao odnijeti na prijamni. Na prijamnom šalteru potpisao sam još neke papire, a tada su me uputili na Odjel patologije. Tamo su ovjerili neke, ali ne sve dokumente.

Tijelo mog oca nije moglo biti otpušteno sve dok se na prijamnom ne stavi još jedan pečat – ista zgrada, drugi ured. Kad sam napomenuo da se vrtim u krug, rečeno mi je da moja sve veća hrpa papira sada treba drugačiji niz potpisa od onog s prijamnog. Natrag na prijamni, ponovno, papiri su ovjereni, a mene su tada poslali natrag na – patologiju. Odbijao sam se između prijamnog i patologije poput teniske loptice na Wimbledonu... bez pobjednika.

Nakon bolnice stigli smo u županijski matični ured pet minuta do 12. Zaštitar je pokazao na znak: „Rad sa strankama od 8.00 do 12.00”..., a ručak je od 11.30 do 12.00. To je značilo da moram naći susretljiva matičara koji će nam pomoći izvan uredovnog radnog vremena sa strankama. Na moju sreću, pronašao sam ga.

Moj je otac bio i kanadski državljanin pa sam mislio da je međunarodni smrtni list dobra ideja. Onaj susretljivi matičar nije vjerovao da će Kanada prihvatiti međunarodni smrtni list. Njegov je savjet bio da odnesem hrvatski smrtni list u Ministarstvo pravosuđa u Zagrebu koje će potvrditi da je matičar ovlašten izdati smrtni list. Zatim bih tu potvrdu odnio u Ministarstvo vanjskih poslova na neku vrstu “ovjere”, a tada, tek tada, bih ga mogao odnijeti u kanadsko veleposlanstvo.

Trebala mi je apostille – šlag na administrativnoj torti. Moj čovjek kod matičara nazvao je svoju prijateljicu na Županijskom sudu koja je pristala pričekati nas. Stigli smo do suda, gdje nas je zaustavio zaštitar. „Imamo kriminalce u zgradi i ulaz djeci nije dopušten”, rekao je.

„Pa, možete li pripaziti na mog sina dok odem gore do vaših kolega?”

„Ne pružamo usluge čuvanja djece”, odgovorio je.

Na kraju mi se čovjek smilovao. Ostavio sam svog šestogodišnjeg sina s policijom kako bih mogao nastaviti svoju potragu. U uredu se šarmantna i ljubazna sudska službenica složila da kanadsko veleposlanstvo ne bi prihvatilo međunarodni smrtni list. Sam sam razgovarao s kanadskim veleposlanstvom i oni su mi rekli da hoće. Nazvala je Ministarstvo pravosuđa u Zagrebu koje je potvrdilo da sam ja (i po svoj prilici kanadsko veleposlanstvo) u krivu.

Trebalo je sedam sati ovjeravanja kako bih dobio smrtni list u Hrvatskoj. Svi do jednog koji su me tog dana uslužili bili su profesionalni, uljudni i od velike pomoći – ali sustav je nemoguć. Uspio sam sve to progurati u jednom danu jer sam bio uporan. Koliko naših građana prihvaća “vratite se sutra” kao da njihovo vrijeme ništa ne vrijedi. Postupak za koji trebaju dva sata osmišljen je da traje tri dana.

Ljubazni i susretljivi državni službenici s kojima sam došao u kontakt žrtve su sustava u istoj mjeri kao i mi. Digitalizacija tog administrativnog nereda nije odgovor, potpuna reorganizacija jest. Za kraj – Kanađani su prihvatili međunarodni smrtni list.

Ovo je 10 najskupljih gradova na svijetu - čak 4 iz jedne države:

Foto: Reinhard Kaufhold/DPA/PIXSELL
Šangaj
Foto: Reinhard Kaufhold/DPA/PIXSELL
Šangaj
Foto: Albert Nieboer/DPA/Pixsell
Oslo
Foto: Reuters/PIXSELL
najskuplji gradovi
Foto: Maurizio Gambarini/DPA/Pixsell
Tokio
Foto: MIKE HUTCHINGS/REUTERS/PIXSELL
6. Luanda, Angola
Foto: Reuters/PIXSELL
najskuplji gradovi
Foto: ARND WIEGMANN/REUTERS/PIXSELL
Basel
Foto: Uli Deck/DPA/PIXSELL
Ženeva
Foto: Reuters/PIXSELL
najskuplji gradovi
Foto: Reuters/PIXSELL
najskuplji gradovi

Hvalevrijedna suradnja

Hrvatske i njemačke snage zajedno donose novu eru liječenja tumora uz korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije

Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

FN
Fr@njo
10:17 06.08.2018.

slicni slucaj imao sam u Zagrebu, koji je u istoj drzavi.Bolnica , Sestre Milosrdnice, postupak potpisivanja za smrtnika daleko jednostavniji, mogu rece bez zrvnja i sa normalnim razumskim postupkom.Maticni ured isto u Zagrebu, smrtni list jedan ured sa zahtijevom i naravno biljeg bez kojeg se u RH ni u javni WC, maticni ured za vjencani list bilo je potrebno svezi mirovine, drugi ured.. ponovno isti formular ispuniti, trcati u najblizi kiost po biljeg ...sto je bezsmislica , sve se moglo napraviti u istom uredu isti zahtijev, isti sluzbenik..Trebat ce def. jedan referendum , jer bez toga nece ici, da se raritet iz 19 stoljeca , biljeg, ukine ili zamjeni necim drugim bilo cim, samo bez maltretiranja gradjana. Svezi internacionalnih dokumenata, to je je vec stvar medjunarodnih ugovora, u ovom slucaju taj posao trebalo je odraditi MVP , kanadasko veleposlanstvo je znalo sto radi , vjerujem da postoji takav ugovor, ..domace tuke , mogu si zamisliti..po hrvatski , visoka stikla obvezno, ostalo, bez znanja i pameti , urlikanje u tel, bez kulture predstavljanja ...osnovne kulture komunikacije.