Britanac Peter Smith zauvijek će pamtiti ljetovanje na otočju Trinidad i Tobago 2024. godine. Bili su posljednji sati njegova odmora kada je odlučio okupati se u moru zadnji put. – Uvjeti su bili odlični za plivanje. Zaronio sam, otplivao nekoliko metara od obale i stao – kazao je Smith dodajući kako je bio do struka u vodi.
No onda je uslijedio događaj iz noćne more. – Odjednom sam osjetio kako me nešto jako teško udarilo u nogu. Pogledam dolje i ugledam morskog psa – i to velikog – rekao je Peter. Kazao je da je pas bio dugačak "možda 3 metra". Radilo se morskom psu biku, jednom od najopasnijih vrsta koje su poznate da obitavaju i love u plitkim vodama.
Situacija je postala opasna i Peter se, zbog straha da ga morski pas ne odvuče u duboko more, odlučio boriti. – Počeo sam udarati morskog psa. Iskreno, ne znam što sam pokušavao postići, ali sam ga udarao. Mogu iskreno reći da nikad nisam ništa udario tako jako kao tog morskog psa. Nakon što mi je ugrizao nogu, uspio je napasti moju lijevu ruku, a zatim i trbuh. Situacija je postala ozbiljna jako brzo. Izgubio sam puno krvi – opisao je Peter za BBC.
Napokon je životinja prekinula napad dovoljno dugo da ga ljudi u blizini izvuku iz mora. Njegovi prijatelji John i Moira, koji su bili uz njega u moru, pomogli su u borbi protiv morskog psa i podigli uzbunu. – Sjećam se kako sam ušla u vodu i vidjela njegove strašne ozljede. Vidjela sam kosti, bilo je užasno – prisjeća se njegova supruga Joanna.
Petera su odvezli u jedinu bolnicu na Tobagu s dubokim razderotinama na trbuhu, velikim ugrizom na jednoj ruci i otkinutim golemim dijelom gornjeg dijela bedra. Opisuje kako je bol počela kad su ga stavljali u hitnu pomoć. – Vrištim, plačem, gubim puno krvi i gubim svijest. Ljudi viču na mene da ostanem budan – govori Peter. – Bio je tako blijed, bilo je stvarno zastrašujuće – opisuje Joanna koja nije bila sigurna hoće li joj muž živ izaći iz kola hitne pomoći.
Sjeća se kako su liječnici pitali može li potpisati obrazac za amputaciju udova ako bude potrebno – a onda su shvatili da ga treba odvesti s otoka jer im je ponestalo krvi. Odvezen je u Jackson Memorial Hospital u Miamiju na Floridi na specijalističko liječenje. Tijekom sljedećih tjedana prošao je desetke operacija – uključujući jednu gdje su mu liječnici rekli da će staviti posebnu membranu preko rane kako bi površina bila bolja za presađivanje kože. – Onda su se nasmijali. Pa smo pitali: "Što je smiješno?" A oni su rekli: "Membrana je napravljena od morskog psa."
– Dakle, imam komadić morskog psa u nozi – kazao je. Oporavak je bio dug. Ozljeda gornjeg dijela bedra značila je da je morao ponovno učiti hodati, a problemi s živcem u ruci, koji je ugriz morskog psa presjekao, znače da još uvijek nema osjeta u prstima i ima poteškoća s hvatanjem, što će ga pratiti do kraja života. Peter je svejedno zahvalan jer ipak ima sve udove i pokretan je.