Za posao treba 60 dana, a novac čekam 5 mjeseci

O teškoj gospodarskoj situaciji, koju sve više osjećaju i obrtnici, razgovarali smo s Ivanom Silajom, vlasnikom tvrtke S.V.I.G. iz Husinca pokraj Hrašćine. Tvrtka se bavi energetikom – klimatizacijom i ventilacijom te zapošljava pet radnika.

Tužiš, a tvrtke više nema
– Posla ima, ali to su uglavnom poslovi manjeg obima, veći idu preko javnog natječaja, a tu se pojavljuju veće tvrtke čijim se cijenama ne može konkurirati jer ih spuštaju do minimuma kako bi se održali na tržištu. Problem je s manjim poslovima nemogućnost naplate. Prema potražnji, ja bih sada mogao zaposliti 20 ljudi, ali preslaba je naplativost poslova. Najveći i najsigurniji posao je za HRT gdje radimo na održavanju energetskih postrojenja.

Jedini problem je rok plaćanja 90 dana nakon posla – što znači da je posao koji traje 60 dana plaćen tek nakon pet mjeseci. Ali oni su siguran platiša i sigurno neće propasti, veći je problem s malim tvrtkama koje ne plaćaju, dok ih tužiš, tvrtka više ne postoji.

Loša su vremena došla, a bojim se da nas najgore tek čeka – kaže Silaj, i navodi primjer zagrebačke trgovine u kojoj nabavlja opremu, a koja je ove godine do početka svibnja prodala manje opreme nego u prvih 15 dana 2008.. Naveo nam je i primjer porasta cijene materijala – dok je 1994. šipku mesinga plaćao 20 kuna, danas za “špenu” na otpadu dobije 22 kune.

Kako do kredita
Govoreći o tome kako država “ide poduzetnicima na ruku”, naveo je primjer kratkoročnog kredita za male i srednje poduzetnike koji je dignuo početkom godine – kamata od 10,18 posto u stvarnosti je puno viša kada se uračunaju svi troškovi. Najprije je trebao platiti 750 kuna za obradu kredita, 500 kuna za biljege, javnog bilježnika…

– Dignul sam i 100.000 kuna hipotekarnoga kredita na kuću koja je procijenjena na 1,2 milijuna kuna. Da bih dobio tih sto tisuća kuna, trebao sam bianko mjenice, zadužnice, ukratko ispuniti i pribaviti gomile raznih obrazaca i papira.

A sve bi to moglo biti savršeno jednostavno i gotovo za čas, jer ja njima dajem jamstvo u vrijednosti 12 puta većoj od odobrenoga kredita. Osim toga, kuću je procijenio njihov vještak jer samo njegovu procjenu banka priznaje, a na njega sam u startu potrošio 3000 kuna – kaže Ivan Salaj.