Za dom spremni poziv je na nacizam. Dio Hrvata misli da je to naš nacionalni pozdrav

U vihoru Drugog svjetskog rata, Židovi su migrirali po Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji, iz jedne u drugu državu, u sitnoj nadi da je negdje možda ipak bolje nego u njihovu mjestu. K Jolanki Pinter u Osijek tako je došla prijateljica iz Novoga Sada. Silna joj je želja bila vidjeti obalu Drave, prvi put u životu. Jolanka joj je odlučila ispuniti tu želju, no u to se doba rijeci nije moglo prići a da se ne prođe kroz jedan od velebnih osječkih parkova.

- U to vrijeme Židovi nisu smjeli hodati nogostupom ni ulaziti u parkove, morali su ići cestom. Zaputile su se ipak kroz park do Drave, građani su ih primijetili, prepoznali i kamenovali. Znači, nije to učinila okupatorska njemačka vojska ni neka ustaška bojna, nego ljudi - prenosi nam Damir Lajoš jezivo iskustvo koje je proživjela njegova pokojna baka Jolanka. Takva je tada, dodaje, bila stvarnost za Židove.