Vučićev put od radikala do najmoćnijeg čovjeka Srbije: Svi još pamte njegove izjave iz 90-ih

Aleksandar Vučić, danas jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih političkih aktera u Srbiji, rođen je 5. ožujka 1970. godine u Beogradu. Njegova biografija, obilježena naglim političkim zaokretima, kontroverzama i dubokim transformacijama, u mnogočemu odražava složenu i burnu povijest regije u kojoj je stasao.

Odrastao je u skromnoj obitelji u Novom Beogradu. Njegovi roditelji, Anđelko i Angelina, bili su visokoobrazovani — otac ekonomist, a majka novinarka. Obiteljski korijeni potječu iz Bosne, iz sela Čipuljić pokraj Bugojna, odakle je obitelj tijekom Drugog svjetskog rata, nakon progona ustaškog režima, izbjegla u Srbiju. Ta iskustva, obilježena ratom i stradanjem, ostavila su dubok trag na Vučićev svjetonazor i kasniji politički put.

Nakon završene osnovne i srednje škole u Zemunu, Vučić je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Već tijekom studentskih dana pokazivao je snažan interes za politiku i medije. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini kratko je radio kao novinar na televiziji Channel S na Palama, gdje je intervjuirao Radovana Karadžića i, prema vlastitim navodima, igrao šah s Ratkom Mladićem — epizode koje će kasnije postati dio njegove politički opterećene biografije.

Njegov formalni ulazak u politiku započinje 1993. godine, kada se pridružuje Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), poznatoj po izrazito nacionalističkoj i velikosrpskoj ideologiji. Iste godine izabran je za zastupnika u Narodnoj skupštini Srbije, a 1995. postaje generalni tajnik stranke. U tom razdoblju bio je blizak suradnik Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića te se u javnosti isticao oštrom retorikom i napadima na političke protivnike.

Kao ministar informiranja u vladi Mirka Marjanovića od 1998. do 2000. godine, Vučić je imao ključnu ulogu u kontroli medija tijekom vladavine Slobodana Miloševića. Uveo je restriktivne zakone, zatvarao neovisne medije i izricao visoke novčane kazne novinarima i urednicima. Iako je kasnije priznao da je u tom razdoblju „griješio“ i da se politički promijenio, ta epizoda i dalje predstavlja jednu od najtežih mrlja u njegovoj karijeri.

Prekretnica dolazi 2008. godine, kada Vučić, zajedno s Tomislavom Nikolićem, napušta SRS zbog neslaganja sa Šešeljem. Zajedno osnivaju Srpsku naprednu stranku (SNS), koja se postupno odriče radikalne retorike i usvaja proeuropski diskurs. Vučić najprije postaje zamjenik predsjednika, a potom i predsjednik stranke, pretvarajući SNS u dominantnu političku silu u Srbiji.

Na izborima 2012. godine SNS pobjeđuje i formira vladu u koaliciji sa Socijalističkom partijom Srbije. Vučić preuzima funkciju prvog potpredsjednika vlade i ministra obrane te ubrzo postaje najutjecajnija osoba u izvršnoj vlasti. Javnu potporu jača kampanjama protiv korupcije i organiziranog kriminala, ali i pragmatičnom vanjskom politikom koja kombinira europske integracije s bliskim odnosima s Rusijom i Kinom.

Godine 2014. postaje predsjednik Vlade Srbije, a 2017. i predsjednik Republike. U oba mandata naglašava stabilnost, gospodarski rast i europski put Srbije, istodobno održavajući balans između Zapada i Istoka. Takva politika balansiranja izaziva oprečne reakcije — dok je jedni smatraju realističnom i državničkom, drugi je vide kao oportunističku.

Vučićev uspon prate brojne kontroverze. Kritičari mu zamjeraju autoritarni stil vladanja, slabljenje demokratskih institucija i pritisak na medije. Međunarodne organizacije, poput Freedom Housea i Amnesty Internationala, upozoravaju na pad demokratskih standarda i koncentraciju moći. Njegovi pristaše, pak, ističu infrastrukturne projekte, fiskalnu stabilnost i gospodarski rast.

Posebno su kontroverzne njegove izjave i djelovanje iz 1990-ih, uključujući ratnu izjavu o „sto Muslimana za jednog Srbina“, za koju Vučić kasnije tvrdi da je izvučena iz konteksta. Njegova retorika prema Kosovu te sudjelovanje u događajima vezanim uz ratnu prošlost i dalje izazivaju napetosti u regiji.

Kao predsjednik, Vučić je postao ključni sudionik u dijalogu Beograda i Prištine, koji se vodi uz posredovanje Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Potpisivanje sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa s Kosovom u Bijeloj kući 2020. godine označeno je kao važan diplomatski iskorak. Također je pokrenuo regionalnu inicijativu „Otvoreni Balkan“, s ciljem jačanja gospodarske suradnje na zapadnom Balkanu.

Vučić je poznat po visini od 198 centimetara, izrazitoj radnoj disciplini i asketskom načinu života. Bio je dvaput oženjen i otac je troje djece. Osim materinskog jezika, govori engleski, ruski i njemački. U slobodno vrijeme prati sport, ponajviše nogomet i košarku, a nedavno se upisao na program za košarkaškog trenera, navodeći da se tim pozivom želi baviti nakon završetka političke karijere.

Aleksandar Vučić ostaje snažno polarizirajuća figura. Za jedne je modernizator i jamac stabilnosti, za druge simbol autoritarnosti i propuštenih demokratskih prilika. Njegov politički put — od radikalnog nacionalista do pragmatičnog državnika — zorno oslikava složenost srpske politike i društva. Bez obzira na ocjene, Vučić je neizbrisivo obilježio posljednja tri desetljeća srpske povijesti, a njegove odluke i dalje će imati ključan utjecaj na budućnost Srbije i Balkana.