Zbog velikih šteta na usjevima izazvanim visokim temperaturama i sušom u nekim se općinama Virovitičko-podravske županije ovih dana proglašava i elementarna nepogoda. No pitaju li se poljoprivrednici, nije to jedino zlo koje ih je uslijed klimatskih promjena snašlo. U Baranjskom Popovcu krda jelenske divljači tamane šećernu repu, kukuruz i suncokret s polja, a u Podravini salatu, kupusnjače i ostalo povrće vrane.
Naravno, svi zazivaju lovce i mjerodavne da nešto učine, no kako se taj problem, koji je ljetos zbog nezapamćenih suša eskalirao, povlači već godinama, ratarima, voćarima, povrćarima... ne preostaje ništa drugo nego da zbrajaju milijunske štete i kalkuliraju koliko još udaraca mogu podnijeti.
Marija Cafuk, predsjednica Županijskog saveza poljoprivrednih udruga, kaže kako su se na području Općine Vidovec borili i skidanjem gnijezda vrana. Prve godine izbrojeno ih je stotinu, druge 200, a sada ih je više od 400. Svako gnijezdo ima po sedam-osam jaja, pa vi računajte, kaže nam Marija. – Ljudi sade povrće, navodnjavaju, posla je preko glave na ovim ekstremnim vrućinama i onda dođu vrane i sve unište – kaže naša sugovornica. Nije pomogao ni poziv u pomoć lovcima za odstrel – dapače, doznajemo, općina im je čak nudila i nadoknadu za streljivo – no ono je dopušteno samo u razdobljima godine kad vrane nemaju mlade. – Nitko nije ni tražio da se vrane potpuno istrijebe, nego da se populacija svede na neku razumnu količinu. No javnost manje brinu poljoprivrednici i to kako domaćeg povrća i sada imamo na kapaljku, a kraj ovakvih prepreka, gdje su se vrane samo nadovezale na probleme s kojima se već susrećemo, od klimatskih promjena i vremenskim neprilika, slabe konkurentnosti zbog prevelikog uvoza... selo je na koljenima – kaže Marija. Navodi primjere i kako su neki povrćari u rat s vranama kretali i plinskim topovima. No mještanima je smetala pucnjava pa je povrćarima na vrata zakucala i policija. Došlo se čak do toga da je općina svojedobno unajmila i sokolara, ali to košta – u samo u dva dana račun je bio i više stotina eura.
– Došli smo do zida – tvrdi Marija pokazujući slike najnovijih šteta koje prijavljuju povrćari. Salate na polju ima samo u tragovima. Sadnice se na ovoj žegi teško primaju, ali ih vrane još lakše počupaju. Kad kupus napravi glavicu, vranama je na navodnjavanim poljima tako najlakše piti pa je cijelu iskljucaju. – I tko će takvo zelje kasnije kupiti? Ne bih ni ja – kaže Marija, čija udruga posljednjih godina vodi redovitu prepisku sa županijskim i lokalnim vlastima, resornim ministarstvom... No, čini se, uzalud.
Slično kaže i predsjednik Udruge podravskih proizvođača povrća Matija Erhatić, ističući kako vrane čak buše rupe na sustavima na navodnjavanje, prije dok je voda iz njih išla, a sad i u stanju mirovanja. Na njegovu području u Kloštar Ivaniću i na lubenicama buše rupe jer točno znaju kad su dozrele, od suncokreta jedu sjemenke, skidaju plodove paprika i rajčica... Očito su pametnije pa se i manje gnijezde u lovištima, a više u gradovima gdje znaju da su nedodirljive, a plinski top ih, tvrdi, može zavarati ravno jedan dan jer se odmah priviknu na dinamiku pucanja. – Treba utvrditi njihovo brojno stanje i odrediti njihov biološki minimum kako bi se moglo intervenirati i narediti njihov odstrel jer prirodnog neprijatelja nemaju. Ni zima im više nije neprijatelj, a lovcima je nezanimljiva jer nema ni trofejnu vrijednost – zaključio je.
Od resornih samo papiri
Poljoprivrednici, među ostalim, rješenja vide u smanjenju populacije te odgovarajućoj odšteti za uništene poljoprivredne kulture. Iz Županijskog saveza poljoprivrednih udruga predlažu i skraćenje lovostaja na vrane, koje ni nisu zaštićene životinje, te mogućnost njihova odstrela tijekom cijele godine... No od resornih, tvrde, dobivaju samo dopise A4 formata sa zakonskom regulativom.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kažu kako se vrana siva (Corvus corone cornix L.) i vrana gačac (Corvus frugilegus L.) nalaze na popisu divljači. Štetu nastala na površinama koje se nalaze unutar granica lovišta potrebno je prijaviti lovoovlašteniku lovišta u kojem je došlo do nastanka štete, odgovaraju. Pa ipak, i za ove dvije vrste, odgovarajućim je Pravilnikom o lovostaju propisano razdoblje zabrane lova od 1. ožujka do 31. srpnja. – U tom vremenskom razdoblju, osim u izuzetnim slučajevima, nije dopušten odstrel ili hvatanje žive divljači, ali su dopuštene druge mjere za sprečavanje štete od divljači kao što su čuvanje usjeva i nasada te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektroničkih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite koje objavljuje županija, a dužan ih je provoditi lovoovlaštenik. Izuzetni slučajevi kada bi ministarstvo eventualno moglo dopustiti lov ptica navedenih u popisu divljači u vrijeme kad je lov zabranjen, bili bi i radi sprečavanja nanošenja ozbiljne štete usjevima, ali je na lovoovlašteniku i poljoprivredniku teret dokazivanja da "ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje" – poručili su iz Ministarstva.
Je, bitnejše su vrane od poljoprivrednikof....