Vraća li se i Hrvatska u stanje kad su u državnim službama operirali 'policajci duha'

Dok je kultura predstavljala znak za raspoznavanje zemalja, general de Gaulle na mjesto ministra postavio je Andréa Malrauxa, pisca za kojeg su znala i djeca i odrasli. U politici je prošao širok dijapazon, od ljevice prema desnici, a u književnosti je napisao djelo ("Ljudska sudbina") za koje je Jean-Paul Sartre, poznat po ljubomori prema kolegama, govorio da je najbolji francuski roman 20. stoljeća. Ne govori se bez razloga da je kultura lice države; Malraux ga je osvjetlao – otad se ravnopravno ističe da je bio ministar i književnik. U to je vrijeme jedan drugi, ne manje poznati pisac, nobelovac François Mauriac, da bi naznačio visoko mjesto kulture na političkoj ljestvici, pisao kako i svaki subprefekt u ondašnjoj državi zna tko je Michel Foucault. Kulturi je u međuvremenu pala vrijednost; ipak, svaki prefekt u današnjoj Francuskoj zna za Foucaulta i za Mauriaca, da se o Malrauxu i ne govori. Država koja ne drži do kulture, ne drži do sebe. "Prava kultura", pisao je treći nobelovac, Albert Camus, "živi od istine, a umire od laži."