Vincent Degert: Uz kraj pregovora 2008., ratifikacija i do dvije godine

Za šefa Delegacije Europske komisije u Zagrebu, veleposlanika Vincenta Degerta, ova je godina počela oštro. U Zagreb ovih dana dolaze različite delegacije iz Europske unije, o kojima javnost i ne zna. Zadatak im je snimiti stanje u Hrvatskoj, odnosno ocijeniti koliko je spremna koristiti se pretpristupnim fondovima iz kojih sada godišnje povlači 140 do 150 milijuna eura.

Kad Hrvatska uđe u EU, ta će svota biti oko sedam puta veća. Kao domaćin europskim izaslanicima koji provjeravaju kako ovdje funckioniraju institucije, Degert je toliko zauzet da je za ovaj razgovor našao vremena tek oko 18 sati.
Kao i većina stanovnika Strasbourga, Degert uz francuski i govori i njemački. Školovao se u Strasbourgu i u Luksemburgu. U Zagrebu je 18 mjeseci, a tu će se zadržati do 2009.

VL: Vlada je upravo povukla rukometni zakon, koji se ticao pravila javne nabave. Što mislite o tom postupku?
 Kao veliki poklonik rukometa, nadam se da će se Svjetsko prvenstvo održati u Hrvatskoj 2009.
Jedno od poglavlja u procesu pregovora tiče se pravila javne nabave, a trend prema kojem ide Hrvatska, trend je primjene pravila koja na tom području primjenjuju zemlje EU. To znači više transparentnosti i ograničen broj iznimaka iz pravila javne nabave, ako takvih iznimaka uopće ima.

VL: Znači, za Vladu je dobra referenca što je povukla takav zakon?
 U interesu je Hrvatske da pravila javne nabave budu jasna. Prihvaćam da je zbog tih pravila postupak nabave katkad dug i kompliciran, ali to je najbolja garancija da će novac biti potrošen na transparentan način. Bilo je slučajeva i u nekim članicama EU da su odstupile od pravila javne nabave i zbog toga su bile prijavljene sudu.

VL: Koja je država završila na sudu zbog kršenja zakona o javnim nabavama?
 Spomenuo bih slučaj u mojoj zemlji, Francuskoj, s novim stadionom u Parizu, a prijavila ga je jedna francuska kompanija. Zato mislim da je hrvatska Vlada dobro postupila jer je povlačenjem spornog zakona izbjegla opasnost da neka tvrtka podigne tužbu zbog nejednakosti na tržištu.

VL: Može li se proces pregovora doista ubrzati u godini u kojoj nas očekuju parlamentarni izbori i vjerojatno oštra kampanja?
 Hrvatska je na vrlo dobrom putu. Dva su poglavlja zaključena, još tri su poglavlja otvorena 21. prosinca, za tri poglavlja smo dobili pregovaračka stajališta Hrvatske o kojima se sad raspravlja u Vijeću, za sedam poglavlja pregovori ne mogu početi jer Hrvatska mora ispuniti zadana mjerila, što znači da se već sad puno toga događa, a još će se toga razviti za vrijeme njemačkog predsjedanja. Jasno je da će, zajedno s poglavljima za koja će se mjerila postaviti da bi ih se moglo zatvoriti, biti puno posla. Prvo, Vlada mora pripremiti prijedloge, a onda će se vidjeti kojom će brzinom raditi parlament.

VL: Postoje li zastoji na strani Komisije, koliko je brza europska administracija kad mora reagirati na hrvatska stajališta?
 Bilo je o tome govora prošlog ljeta kad se činilo da kasne neki izvještaji o screeningu, ali vidjelo se koliko su ti izvještaji tehnički složeni i obilni, pa mislim da će do Uskrsa, a svakako unutar njemačkog predsjedanja, svi izvještaji biti dovršeni.

VL: Jesu li ispunjene pretpostavke za pregovore o poglavlju o slobodi kretanja kapitala? Je li Hrvatska ispunila mjerila ili još postoje odredbe koje bi se mogle protumačiti kao diskriminirajuće za građane EU na hrvatskom tržištu nekretnina?
 Bila je to velika tema prošle godine, no Hrvatska je poduzela nekoliko dobrih inicijativa: pojednostavnila je postupak odobravanja zahtjeva za kupnju nekretnina, riješila je sporove oko reciprociteta s Italijom, a i sa Slovenijom. Sad treba vidjeti koliko će se brzo primjenjivati nova pravila, za što će trebati još nekoliko tjedana ili mjeseci.

VL: U kojoj su fazi reforma sustava državnih poticaja i s tim u vezi restrukturiranje brodogradnje?
 Postignut je određeni napredak u smisli da je Agencija za tržišno natjecanje ojačana i da subvencije moraju biti odobrene u toj instituciji. U tijeku je izrada plana restrukturiranja brodogradnje, iz kojeg ćemo vidjeti pod kojim uvjetima hrvatska brodogradilišta mogu biti konkurentna na tržištu. Rok je 1. ožujka.

VL: Sindikat tekstilne industrije traži od Ministarstva gospodarstva da se objavi lista svih tvrtki koje su dobile poticaje od države i po kojim kriterijama. Kako to komentirate?
 To je dobro i takvih će inicijativa biti i u drugim područjima. Uspostavljena su regulatorna tijela i hrvatske tvrtke će im se obraćati sa zahtjevima za ravnopravnom tržišnom utakmicom. To je u interesu hrvatskih tvrtki, a i građana, jer na taj se način postižu za njih povoljnije cijene, a dobit će i kvalitetnije usluge.

VL: U Hrvatskoj se sada već iznutra, i to na mnogim područjima, traži vladavina prava, no može li se to reći i za procesuiranje ratnih zločina?
 Procesuiranje ratnih zločina je u tijeku. Državno odvjetništvo pokrenulo je brojne slučajeve i predalo ih pravosuđu. Sad treba vidjeti kako će se sudovi s time nositi, jer mora se priznati da to nisu laki slučajevi. Policija i Državno odvjetništvo dobro surađuju, a ta se suradnja razvila i na regionalnoj razini, sa Srbijom i Crnom Gorom. Takozvani procjep nekažnjivosti, kako je to nazvala Carla del Ponte, sužen je. Smanjena je mogućnost da ljudi izbjegnu kaznu za zločine.

VL: Kad smo kod ratnih zločina, kako je tekla vaša komunikacija sa sudom od kojega ste tražili dokumente o Glavašu, što vam je Sanader bio oštro zamjerio?
 Obratio sam se sudu pismenim zahtjevom, kako to nalaže hrvatski zakon, no nikad nisam zatražio nekakav izvještaj, nego samo obrazloženje pravnog temelja na kojem se zasnivala sudska odluka. Odgovorili su mi kako nema nikakvog problema da mi se da takav dokument na uvid i poslali su mi ga za dan ili dva. U sudu su bili tako ljubazni da su mi poslali sve odluke vezane za taj slučaj, kako bismo mogli steći uvid u pravne temelje njihovih odluka.

VL: Hoćete li opet pisati sudu?
 Pisali smo dosad u nekoliko navrata, no ako se ponovno ukaže potreba, nije nikakav problem da se prvo obratimo Ministarstvu pravosuđa i tako ćemo učiniti.

VL: Ako Hrvatska završi pregovore do kraja 2008., koliko je još vremena potrebno za ratifikaciju ugovora o punopravnom članstvu?
 Moram prvo reći da je već i završetak pregovora do kraja 2008. vrlo izazovan cilj. Upravo smo ovih dana razgovarali o usklađenosti kompjutorskih sistema za tranzit robe do Europske unije kako se ne bi višestruko naplaćivale takse. To zvuči vrlo tehnički, ali je vrlo zahtjevno i teško primijeniti u praksi. Naveo sam samo jedan primjer, koji govori koliko još posla treba obaviti. Hrvatska je u pogledu rokova vrlo ambiciozna, što mi je drago, jer se na taj način energija usmjerava prema cilju, ali i proces ratifikacije iziskuje određeno vrijeme. To može potrajati 6, 12 mjeseci do dvije godine, no najvažnije je da Hrvatska bude dobro pripremljena do ulaska u EU.

VL: Je li nužno da Hrvatska do završetka pregovora riješi sva otvorena granična pitanja sa susjedima?
 Od zemlje kandidata uvijek se traži da unaprijedi odnose sa susjedima. Cilj bi trebao biti da se granična pitanja riješe, no ako to ne uspije, bilo bi dobro da se barem utvrde mehanizmi na koji način će se rješavati. Mislim da Hrvatska u tom pogledu ulaže velike napore, u odnosima s BiH, sada i sa Crnom Gorom, a vidjeli smo da je Srbija s hrvatske granice povukla svoju vojsku.

VL: Na proslavi međunarodnog priznanja Slovenije bilo je puno, i to najviših, dužnosnika Europske komisije...
 Priključivanje Slovenije eurozoni bio je velik događaj i uvjeren sam da Hrvatska to isto može postići. Njezini makroekonomski pokazatelji uglavnom su vrlo dobri. Hrvatska već sad ima puno posjeta različitih izaslanstava iz institucija EU i iz Bruxellesa, a bit će ih i više.

VL:Jeste li pratili urarsku raspravu u Hrvatskoj? Smije li se pitati kakav sat nosite?
Bio sam na odmoru pa mi je to promaknulo. Nosim doista jednostavan sat koji sam dobio od Europskog odbora regija, nemam skupe satove.

VL: Prošlo je nešto vremena otkako ste od premijera upućeni pročitati Bečku konvenciju. Kako sad gledate na tu epizodu?
To je bila jedna epizoda i siguran sam da će ove godine tijekom pregovora biti još živih debata. Normalno je da diskusije budu živahne. Najvažnije je da ovdašnji politički vrh, premijer, predsjednik i parlament, imaju jasan cilj u pogledu Europske unije, a i Delegacija je tome potpuno posvećena i ništa nas od toga neće odvratiti.

VL: Koja je najčešća predrasuda u Hrvatskoj o EU?
Rekao bih da je to strah od gubitka nacionalnog identiteta i političkog suvereniteta. Ali dovoljno je prijeći granicu sa Slovenijom i Austrijom da bi se vidjelo kako oni nisu izgubili ništa od toga. EU je vrlo predana zaštiti nacionalnog identiteta i suvereniteta. Jasno je da ulaskom u EU morate postati sudionikom globalnog političkog procesa. No Hrvatskoj to omogućuje da bude snažnija, jer govorimo o svijetu velikih igrača, Kine, Rusije, Indije, s kojima se lakše nositi u sklopu Europske unije.