Na kontaminiranom području koje je i dalje preopasno za ljudski život, priroda je u Černobilu ponovno zavladala. Četiri desetljeća nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani, opustošena zona pretvorila se u jedinstveno utočište za brojne vrste, uključujući rijetke Przewalskijeve konje, javlja AP.
Eksplozija 26. travnja 1986. proširila je radijaciju diljem Europe i prisilila na evakuaciju cijelih gradova, raselivši desetke tisuća ljudi. Iako je područje i danas opasno za ljude, divlji svijet se vratio. Vukovi, smeđi medvjedi, risovi, losovi, jeleni, pa čak i čopori pasa danas nastanjuju prostrani prostor koji se proteže između Ukrajine i Bjelorusije.
Posebnu pažnju privlače Przewalskijevi konji, vrsta porijeklom iz Mongolije koja je nekoć bila na rubu izumiranja. U zonu su uvedeni 1998. godine kao eksperiment, a danas predstavljaju jedan od najuspješnijih primjera ponovnog uvođenja vrste u prirodu.
U Mongoliji poznati kao 'takhi' ('duh'), ovi konji razlikuju se od domaćih pasmina, imaju 33 para kromosoma, dok pripitomljeni konji imaju 32. Nekad proglašeni izumrlima u divljini 1969., preživjeli su zahvaljujući uzgoju u zatočeništvu, a danas globalna populacija broji oko 3.000 jedinki. 'Činjenica da Ukrajina sada ima slobodno živeću populaciju svojevrsno je malo čudo', rekao je Denys Vyshnevskyi, vodeći znanstvenik za prirodu u ovoj zoni.
Kako su se opustošili, dijelovi Černobila danas nalikuju europskim krajolicima iz prošlih stoljeća. Drveće probija napuštene zgrade, ceste zarastaju u šumu, a stari sovjetski natpisi stoje uz zapuštena groblja. Snimke skrivenih kamera otkrivaju i neobične obrasce ponašanja konja - sklanjaju se u napuštene kuće i štale kako bi se zaštitili od vremenskih uvjeta i insekata, pa čak i ondje odmaraju. Žive u manjim skupinama koje predvodi jedan pastuh s nekoliko kobila i mladuncima, dok mlađi mužjaci formiraju zasebne skupine.
Unatoč prisutnosti radijacije, znanstvenici nisu zabilježili masovna uginuća, iako postoje suptilni učinci. Neke žabe razvile su tamniju kožu, a ptice u područjima s većom radijacijom sklonije su mreni. 'Priroda se oporavlja relativno brzo i učinkovito', istaknuo je Vyshnevskyi.
Ipak, zona se suočava s novim prijetnjama. Ruska invazija 2022. godine donijela je borbe u to područje, gdje su vojnici kopali obrambene položaje u kontaminiranom tlu, a vojni sukobi izazvali su šumske požare. 'Većinu šumskih požara uzrokuju srušeni dronovi', rekao je Oleksandr Polischuk, zapovjednik vatrogasne jedinice u zoni, dodajući da ekipe često moraju putovati desecima kilometara kako bi ih ugasile.
Požari predstavljaju dodatnu opasnost jer mogu ponovno podići radioaktivne čestice u zrak. Teške ratne zime i oštećenja infrastrukture dodatno su pogoršali stanje, uzrokujući porast srušenih stabala i uginulih životinja. Danas Černobil više nije samo nenamjerno utočište za divljinu, već i strogo nadzirani vojni koridor, obilježen betonskim preprekama, bodljikavom žicom i minskim poljima.
Zbog opasnosti od radijacije, osoblje u zoni radi u rotacijama, a stručnjaci procjenjuju da će područje ostati nedostupno ljudima još generacijama. 'Ova je zemlja nekoć bila intenzivno korištena za poljoprivredu, gradove i infrastrukturu. No priroda je u biti napravila ‘tvorničko resetiranje’', zaključio je Vyshnevskyi.