Već sada svima bi trebalo biti jasno da s Kaptola neće stizati ama baš nikakvi politički "migovi" ni prema jednoj političkoj stranci ili predsjedničkom kandidatu, odnosno prema glasačkom tijelu, koje očekuje da Crkva, tj. crkveni vrh, preferira neku od ponuđenih političkih opcija. S jedne strane to je zato što se crkveni vrh već nekoliko puta opekao javno simpatizirajući neke političare ili političke opcije, a s druge zbog toga što se u javnosti utjecaj crkvenog vrha na birače preuveličava. Najbolji primjer za to su posljednji predsjednički izbori i sudar (crkvenjaka) Bandića i (agnostika) Josipovića.
Distancirajući se od Hrasta, Crkva je dala i jasnu poruku da ne želi imati svoju političku stranku, bez obzira na to što bi njezin sastav mogao odgovarati crkvenom ukusu. Dakle, u političkoj jednadžbi da za Crkvu demokršćani nisu dovoljno kršćanski orijentirani, a socijaldemokrati dovoljno socijalni, posve je pogrešno računati da bi Crkva mogla stati iza neke treće opcije. Bez obzira na to koliko bila konzervativno i tradicionalno obojena, crkvena suzdržljivost uoči ovih izbora tako je plod dosadašnjeg iskustva, ali i stava Vatikana da bi se naši biskupi trebali depolitizirati. I proporcionalno tome malo više pastoralizirati.
>> Crkva na novac iz proračuna što ga pune katolici ima legitimno pravo. Veće od Mesića!
Crkva je uvijek i uvijek će podržavati one koji su joj spremni proslijediti što veći dio novca poreznih obveznika. Vrlo jasno i jednostavno.