Kotromanović: Ruski plan je osvojena područja Ukrajine organizirati u “Novu Rusiju”

Ante Kotromanović, bivši ministar obrane RH s velikim operativnim iskustvom iz Domovinskog rata u svojstvu vojnog analitičara Večernjeg lista analizirao je najnovije informacije iz Ukrajine, a s njim je u emisiji Večernji TV-a razgovarala novinarka Lana Kovačević.

Mobilizira se 60 tisuća rezervista u Rusiji kako bi ih se poslalo na ukrajinski istočni front. Ruske snage povukle su se sa sjevera Ukrajine, kakva je sada situacija?

Vidjeli smo i najavu mobilizacije ne samo ovih 60 tisuća vojnika, nego i novih ročnih vojnika za potrebe ruske države. Ovih 60 tisuća rezervista koje planiraju angažirati ima neko vojno iskustvo, ali mislim kako oni neće biti upotrijebljeni u samoj fazi napada jer bi to ipak bio prevelik rizik za rusku vojsku. S druge strane treba minimalno tri mjeseca da se oni koji se angažiraju ufuraju u vojni dril. Oni sada mogu biti upotrebljeni vrlo dobro u zaštiti i osiguranju osvojenih područja. One snage koje imaju borbeno iskustvo iz ovih četrdesetak dana rata u različitim vojnim operacijama, one će ići prema naprijed. Rezervisti mogu, ako će uopće biti mobilizirani, jer mi to još ne znamo, poslužiti za osiguranje gradova i ključne infrastrukture. To je praksa u svim zemljama koje imaju iskustvo ratovanja, a tako će napraviti i Rusi.

Rusi nastoje osvojiti put prema Dnjipru i učvrstiti kontrolu nad obalama Azovskog mora, a zauzimanjem Odesse ostaviti Ukrajinu bez pristupa morskim putevima. Kako napreduju u svemu tome?

To su njihovi planovi, mi smo sad vidjeli kratak presjek na bojištu, da su oni povukli većinu svojih snaga sa sjevera i da je da je Ukrajinska vojska maltene izbila na granicu s Bjelorusijom i bez većih borbi vratila sva ta mjesta koja su Rusi gore ranije osvojili. Na sjeveroistoku prema Harkivu u tom džepu koji je bio formiran od strane ruske vojske prilikom nadiranja također su se ruske snage znatno povukle s tih položaja i polako se vraćaju u Rusiju. Događaju se borbe još oko nekoliko gradova poput Sume, ali jasno je da će se rusko vodstvo usredotočiti na jugoistočni i južni dio same Ukrajine. Neće biti više ofenzivnih djelovanja kopnenih snaga na sjeveru, ali i dalje možemo očekivati raketne napade na logistička i infrastrukturna središta, skladišta oružja, nafte, streljiva, hrane i tako dalje što će se raditi po cijeloj zapadnoj Ukrajini.

Što se tiče samog centralnog dijela oko Donbasa, u njemu vidimo stalni pritisak ruskih snaga i tamo su pala određena manja mjesta. Na tom središnjem frontu ruske snage pokušavaju uzeti što bolje pozicije za taj veliki napad koji se priprema danima, jer sve snage koje će se povući sa sjevera i sjeveroistoka Ukrajine, one će kad se malo odmore i napune streljivom i novim oružjem biti definitivno upotrebljene na centralnom ratištu, gdje će to biti veliki izazov za ukrajinsku armiju.

Zašto?

Zato što su oni su do sada izvodili fenomenalne stvari u smislu prepada i brzih udara na ranjive kolone i bokove ruske armije, a sada će to već biti front. Vidjeli smo da Rusi na taj centralni front planiraju dovući barem 100 tisuća vojnika koje će ovaj put plitko postaviti, a ne tako široko s više smjerova napada. Dovući će silnu tehniku, svakih nekoliko desetaka metara imat će neki top, tenk ili oklopno vozilo koje će imati veliku vatrenu pomoć. I to će sada biti veliki izazov za ukrajinsku vojsku koja se već dosta iscrpila.

S druge strane, ta pomoć koja dolazi sa zapada mora biti konstantna i značajnija, pogotovo to teško topništvo da se mogu zadržati. Ako Rusi uspiju razbiti najbolje ukrajinske snage to će biti ozbiljan poraz ukrajinske vojske. Ali ako Ukrajinci uspiju izdržati tu tešku navalu s ruske strane onda možemo reći da će to biti definitivna pobjeda. Ovo što sada imamo u ovih četrdesetak dana, mi možemo reći da su se Ukrajinci vrlo dobro borili i da su izvojevali bitne i značajne pobjede što je odlično za moral, da su uspjeli izbaciti ruske vojnike sa značajnog dijela teritorija, iako su se Rusi povukli to je svejedno išlo uz borbe zbog čega je to pobjeda Ukrajine.

Dok dolje na jugu je stanje takvo da se za divno čudo Mariupolj još održava, Odessu za sada samo raketiraju i pokušavaju uništiti ono što je bitno za dugotrajni otpor samog grada, to su opet skladišta hrane, nafte, streljiva, obučni centri.

Hoće li u Odessi ostati na tim potezima?

U ovom trenutku ne vidimo neke velike snage angažirane prema Odessi jer se borbe još vode oko Mariupolja. Sve ovisi kako će se formirati taj gore centralni dio oko Donbasa i Luganska. Ako se tu uspiju održati ukrajinske snage onda je moja pretpostavka da Rusi neće ići na Odessu. Ako se tu slome ukrajinske snage i naprave značajni proboj prema unutrašnjosti to znači da bi se u toj drugoj fazi išlo prema Odessi.

Što Rusi sada pokušavaju? Oni će se usredotočiti na taj istočni dio, i vidio sam kako ruski mediji objavljuju da bi zatim taj okupirani dio pretvorili u Novu Rusiju. Žele oko grada Herson koji je okupiran proglasiti samostalnu ili autonomnu republiku Herson, i s više tih manjih pokrajina bi napravili jedan novi prostor koji bi bio kao Nova Rusija. Možda ga neće aneksirati potpuno i integrirati do kraja s Rusijom, ali ako uspiju pobijediti na vojnom polju taj bi prostor nazvali Nova Rusija i on bi bio potpuno ovisan o Rusiji i njezinim političkim interesima i bio tampon zona prema ostatku Ukrajine.

Rusija je priznala da je pretrpjela velike vojne gubitke u Ukrajini. U Moskvi kažu da planiraju postići svoje vojne ciljeve u narednim danima jer su im gubici veliki teret. Što to priznavanje gubitaka znači?

Neobično za Ruse, ali očito su morali to napraviti jer nisu mogli više izbjeći to skrivanje. Imam prijatelje Ruse s kojima sam i planinario u zadnje vrijeme i koji su mi rekli da su ruske bolnice pune ranjenika. Ne mogu to više skrivati, to je bio potez iz nužde, on je na jedan način bio iznuđen. Kad gledamo samo broj oklopnih vozila i tenkova koji su uništena, to je u ljudima najmanje puta četiri ili puta per, jer toliko je ljudi unutra, negdje i više. To je dakle ogroman broj ljudi koji su poginuli ili su ranjeni, i to utječe na moral vojnika na terenu. Vidjeli smo da je negdje došlo i do pobune vojnika koji su se odbili boriti upravo zbog tih gubitaka koje su te postrojbe imale na terenu.

Opća skupština Ujedinjenih naroda suspendirala je Rusiju iz Vijeća UN-a za ljudska prava. Što to znači i znači li išta Rusiji?

To je očekivana odluka, ali neočekivano je bilo da će Srbija glasati za s obzirom da su se dan prije čuli Putin i Vučić, ali očito je Vučić tada pripremao teren za sebe i svoju odluku jer je znao kako će njegov veleposlanik u New Yorku glasati. Ništa to značajno neće promijeniti u ruskoj politici, oni će te svoje proklamirane ciljeve koji imaju pokušati ostvariti bez obzira na žrtve. Mi ćemo u idućem periodu otkriti još tih užasnih scena i zločina koje su se događale na terenu, a Rusi će i dalje gurati hladno, nemilosrdno i proračunato bez obzira na svoje žrtve i žrtve s druge strane.

Kako komentirate zadnji razgovor Putina i Vučića gdje najavljuju jačanje energetske suradnje dok s druge strane EU traži jače sankcije?

Prije nekoliko dana su završili izbori u samoj Srbiji i tu su uglavnom proruske strane koje prije nisu imale šanse na izborima dobile značajan postotak. Tako da je u tom smislu s Vučićem Srbija skrenula potpuno desno. Tamo preko 70 posto ljudi glasa za radikalne stranke i rekao bi da u ovom slučaju sada čak i ova Vučićeva stranka izgleda prihvatljivo s obzirom na to tko je sve ušao u parlament i tko su ti ljudi koji proklamiraju četništvo, tvrdu suradnju s Rusijom i Putinom, maltene vezanje i integraciju kompletnu. Tako da će biti zanimljivo pratiti što će se dalje događati u Srbiji.

Imamo s jedne strane pritisak EU na Srbiju, a s druge strane žestoku povezanost i ljubav Beograda prema Moskvi što je meni nejasno, jer je Srbija europska država i većinu svojih političkih i ekonomskih ciljeva po meni mora ostvariti u Europi. Meni je drago čuti i vidjeti da je vodstvo EU postalo svjesno dvoličnosti te srpske politike koju Beograd vodi već godinama i na koju je Hrvatska upozoravala. Moramo s ostatkom zemalja koje su svjesne toga i imaju strah od ruske agresije, a to su Poljska i baltičke zemlje, upozoravati na tu politiku i da nema više sjedenja na dva stolca i pričanja priče svakoj strani koju ta strana želi čuti. Mora se postaviti jasna politika, da se zna koja je europska sigurnosna politika, da se ti ciljevi moraju poštivati i da smo na jedan način svi u istom kolu.

Srbija potpuno ovisi o ruskim energentima, mi to znamo. Oni preko nas dobivaju sirovu naftu. Velika rafinerija u Vojvodini je Gazpromova i interesantno će biti gledati što će se dogoditi ako dođe do tog embarga na rusku naftu.

Hoće li se EU otisnuti u tom smjeru embarga na naftu?

Mislim da su šanse 50/50. Sve ovisi o situaciju na terenu. Mi sad očekujemo eskalaciju sukoba u idućih dva tjedna, da ove nove snage koje će doći žestoko krenu na ukrajinski prostor i tu će doći do novih velikih razaranja uz mnogo žrtava. Politička elita i u Bruxellesu i u Washingtonu razmišlja korak unaprijed kako zaustaviti Putina, a hoće li to biti dovoljno tek ćemo vidjeti.

Mogu li pojačane sankcije Rusiji spriječiti daljnji rat, naš predsjednik misli da ne.

Mi smo imali prvi set sankcija od 2014. koje nisu ništa napravile, samo su jačale Rusiju, jer Rusi su vrlo otporan narod i počeli su dosta toga proizvoditi na svom terenu. Oni su u Drugom svjetskom ratu pred Hitlerom u samo dva mjeseca uspjeli demontirati kompletne tvornice i premjestiti ih u Sibir gdje su nastavili proizvodnju. Te sankcije 2014. nisu bile uspješne nego su Rusiju samo približile drugim igračima poput Indije i Pakistana. Ne znam koji tip sankcija može zaustaviti rat. Da su sankcije išta mogle napraviti to bi se napravilo prije 40 dana.

Ukrajina traži članice NATO-a da se uključe u deblokadu Crnog mora. Problem je izvoz žitarica, o tome ovisi cijeli svijet.

Ne samo to, jer Ukrajinci imaju problema s naftom za poljoprivredu, jer za nekoliko dana kreće sjetva. Ljudi su zainteresirani čak da se nekako i preko Hrvatske lož ulje i dizel transferiraju u Ukrajinu, to je jedan veliki problem. Kada govorimo o Crnom moru, to nije samo rusko more, nego i Rumunjska i Bugarska imaju jedan dio prava na to more. Ja bi sigurno zagovarao tu politiku da NATO pošalje dio svojih snaga u teritorijalne vode Bugarske i Rumunjske i pokušaju tako štititi i svoje interese i osigurati određene prioritetne stvari za Ukrajinu.

Jedna od tema u Bruxellesu bilo je i pridruživanje Švedske i Finske NATO savezu. Iz saveza kažu da su vrata uvijek otvorena. Mislite li da će se te dvije države pridružiti?

Najave traju već dugo, i dok sam ja bio ministar stalno smo imali sastanke na koje su dolazili švedski i finski ministri obrane razgovarati o tome. To su zemlje koje su jako razvijene i puno ulažu u svoju vojsku jer su svjesne opasnosti koja dolazi s istoka. Znamo za veliki rat između Finske i Rusije koji se dogodio. Finska se jako temeljito priprema za obranu. To će biti procjena političkih elita u te dvije zemlje hoće li se pridružiti ili neće. Znamo pozicije, da je Finska neutralna zemlje jer je takav stav zauzela još davno prije.

Iskreno, ja bi volio vidjeti te dvije zemlje u NATO-u i na taj način bi to još jače učvrstilo obrambeni štit i okružilo ovakvu Rusiju koja do prije 5 ili 6 godina po meni nije bila nikakav neprijatelj.

Mi smo imali na tim sastancima NATO-a uobičajene sastanke ministara obrane NATO-a plus Rusije, tamo je dolazio njihov ministar obrane Sergej Šojgu. Tu se razgovaralo vrlo dobro o zajedničkim aktivnostima, vježbama, borbi protiv terorizma. U jednom trenutku Rusija nije bila neprijatelj na koju NATO gleda kao prijetnju. Ja vjerujem u to da NATO i Rusija nikada neće ratovati.

Treba li EU imati nuklearni štit i kako bi on izgledao?

Mi moramo biti vrlo oprezni i suzdržani s razvojem nuklearnog oružja kojeg ima jako puno. Ja bi volio vidjeti svijet bez nuklearnog oružja. Pojedine zemlje članice NATO-a u EU imaju te sposobnosti, prije svega SAD, Francuska i Velika Britanija, ali u ovom trenutku ja nisam za takvu politiku. Mislim da sad nije pametno razvijati novo nuklearno oružje jer bi to podiglo tenzije, na istočnim granicama NATO-a imati nuklearno oružje to bi bio pretjeran korak. Nisam za takvu opciju.