Zagrebačkim ulicama jučer je šačica od dvadesetak ljudi prošetala potezom od Kvatrića do Name u Ilici, zastajući putem pred određenim zgradama gdje im je povjesničarka iznosila detalje kojih više nema u hrvatskim udžbenicima povijesti. Tematsku šetnju “Tragovima zagrebačkih ilegalki” organizirala je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, a posvećena je bila ženama koje su tijekom Drugog svjetskog rata riskirale – a često pritom i izgubile – život jer su pružale otpor ustaškom režimu.
Bile su to studentice, mlade radnice, činovnice, profesorice, majke... Nada Dimić, Dragica Vajnberger, Dragica Hotko, Marija Habulin, Rajna Kravar, Eva Grlić, Rajka i Zdenka Baković, Danica Cazi, Nada Galjer... Po nekima od njih nazivane su ulice i tvornice, a o nekima mnogi ni u onom bivšem sistemu nisu čuli jer, jednostavno, hrabrih žena iz svih slojeva hrvatskog društva, koje su se oduprle nacizmu i fašizmu, bilo je puno. Zbog svog su ilegalnog političkog djelovanja bile zvjerski mučene i ubijane u ustaškim i nacističkim zatvorima.
Uz policijsku pratnju protiv brisanja kolektivne memorije
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Brat Zlatka Dalića otkriva za VL: 'Povrijedilo ga je ono što su mu radili, a postojali su i snažni pritisci...'
Emotivno doživljavam nastupe svih selekcija Hrvatske, ne samo u nogometu, a sad kada Zlatko više nije na klupi, normalno da će mi biti manje stresno, kaže Miran Dalić
Dronovi su noćna mora za sve koji se 'late mača'. I vode ratove u pat-poziciju
Dronovi svaki rat vode u pat poziciju. No, to ne znači da bi mogli i donijeti mir. Velikim silama gordost nikad neće dozvoliti da prihvate realnost.
Prao sam auto sa Seanom Conneryjem, Peléov autogram čuvam i danas, a supruga je moj najveći dobitak u životu
Doajen hrvatskog sportskog novinarstva Edo Pezzi karijeru je započeo kao fotoreporter, završio kao dobitnik Državne nagrade za životno djelo, a u prvom dijelu razgovora za Večernji list govori o svojim počecima, pustolovinama iz Londona i upoznavanju sa suprugom Senkom
Naši mladi koji pisanje prepuštaju strojevima odrekli su se razmišljanja
Zaboravili smo zašto se piše esej na maturi, a on se piše kao podsjetnik na svrhu pisanja uopće: čovjek, da bi bio misleće biće, različite činjenice, doživljaje i koncepte slaže u glavi u suvislu cjelinu; tu cjelinu pretvara u rečenice i priopćava drugima kako bi ostvario svrhu svojeg života; pisani trag te djelatnosti dokaz je njegove ljudskosti.
Japanski i španjolski znanstvenici demantirali Thompsona: Nije istina da nitko ne ide ulijevo na križanju staze!
Bilo bi zanimljivo istražiti i skretanja naših političara, te debelo zaštićene vrste preletača, koji pokazuju neobične obrasce ponašanja. Boška Ban, na primjer...
Opet smaranje četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Ilegalke su već 80 i nešto godina mrtve, nema više ni Juge, niti SSSR-a ali za njihove štovatelje su usthashe i dalje svuda oko nas, a NDH je prisutnija nego ikad. Ako to nije za promatranje, onda ne znam što jeste?