BRANIMIR POFUK

Umjesto političarima, vjerujem filharmonijama, a Beogradska mi je i dalje najsjajnija zvijezda na istočnom nebu

Foto: Robert Anic/PIXSELL
Umjesto političarima, vjerujem filharmonijama, a Beogradska mi je i dalje najsjajnija zvijezda na istočnom nebu
07.07.2024.
u 20:28
I nakon njegove prerane smrti, duh Ivana Tasovca je itekako živ u Beogradskoj filharmoniji

Ovo što pišem vrlo je osobno. Da ne kažem intimno. Kao što sve što ima veze s muzikom i treba biti. Ima muzika, ima institucija koje u našim životima postoje na razini obične informacije. Da postoje. Ali u životu se računa ono što nas se lično tiče, što nas uzbuđuje, pokreće, inspirira. Može li osobnije od toga?

Beogradska filharmonija za mene je do 2009. postojala kao informacija. Da postoji. Njene veze sa Zagrebom i Hrvatskom, beogradske godine Lovre Matačića i Krešimira Baranovića, bile su također informacije iz već daleke prošlosti. A i što bi me se ticala Beogradska, kada sam imao Zagrebačku filharmoniju da je slušam, pratim, oduševljavam se zbog nje ili ponekad ljutim. Naš je orkestar, uostalom, bio bolji. Tako sam mislio, malo zbog nadmenosti i taštine koja u odnosu na istok raste kako odmičete na zapad, a tako je, ruku na srce, tih godina i bilo.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.