Ovo što pišem vrlo je osobno. Da ne kažem intimno. Kao što sve što ima veze s muzikom i treba biti. Ima muzika, ima institucija koje u našim životima postoje na razini obične informacije. Da postoje. Ali u životu se računa ono što nas se lično tiče, što nas uzbuđuje, pokreće, inspirira. Može li osobnije od toga?
Beogradska filharmonija za mene je do 2009. postojala kao informacija. Da postoji. Njene veze sa Zagrebom i Hrvatskom, beogradske godine Lovre Matačića i Krešimira Baranovića, bile su također informacije iz već daleke prošlosti. A i što bi me se ticala Beogradska, kada sam imao Zagrebačku filharmoniju da je slušam, pratim, oduševljavam se zbog nje ili ponekad ljutim. Naš je orkestar, uostalom, bio bolji. Tako sam mislio, malo zbog nadmenosti i taštine koja u odnosu na istok raste kako odmičete na zapad, a tako je, ruku na srce, tih godina i bilo.
Umjesto političarima, vjerujem filharmonijama, a Beogradska mi je i dalje najsjajnija zvijezda na istočnom nebu
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Brat Zlatka Dalića otkriva za VL: 'Povrijedilo ga je ono što su mu radili, a postojali su i snažni pritisci...'
Emotivno doživljavam nastupe svih selekcija Hrvatske, ne samo u nogometu, a sad kada Zlatko više nije na klupi, normalno da će mi biti manje stresno, kaže Miran Dalić
Dronovi su noćna mora za sve koji se 'late mača'. I vode ratove u pat-poziciju
Dronovi svaki rat vode u pat poziciju. No, to ne znači da bi mogli i donijeti mir. Velikim silama gordost nikad neće dozvoliti da prihvate realnost.
Prao sam auto sa Seanom Conneryjem, Peléov autogram čuvam i danas, a supruga je moj najveći dobitak u životu
Doajen hrvatskog sportskog novinarstva Edo Pezzi karijeru je započeo kao fotoreporter, završio kao dobitnik Državne nagrade za životno djelo, a u prvom dijelu razgovora za Večernji list govori o svojim počecima, pustolovinama iz Londona i upoznavanju sa suprugom Senkom
Naši mladi koji pisanje prepuštaju strojevima odrekli su se razmišljanja
Zaboravili smo zašto se piše esej na maturi, a on se piše kao podsjetnik na svrhu pisanja uopće: čovjek, da bi bio misleće biće, različite činjenice, doživljaje i koncepte slaže u glavi u suvislu cjelinu; tu cjelinu pretvara u rečenice i priopćava drugima kako bi ostvario svrhu svojeg života; pisani trag te djelatnosti dokaz je njegove ljudskosti.
Japanski i španjolski znanstvenici demantirali Thompsona: Nije istina da nitko ne ide ulijevo na križanju staze!
Bilo bi zanimljivo istražiti i skretanja naših političara, te debelo zaštićene vrste preletača, koji pokazuju neobične obrasce ponašanja. Boška Ban, na primjer...