Ukrajinski Mađar Peter Filipovics, zapovjednik na istočnoj bojišnici, u rijetkim trenucima predaha prati vijesti iz Mađarska. Posebno ga, kaže, pogađa retorika premijera Viktor Orban, koji u kampanji Ukrajinu opisuje kao „korumpiranu mafijašku i terorističku državu". U istim porukama bez dokaza se tvrdi da predsjednik Volodimir Zelenski europski novac troši na luksuz poput zlatnih WC-školjki.
Filipovics, podrijetlom iz Čopa u Zakarpatskoj oblasti, takve optužbe smatra licemjernima. Prisjeća se afere s obnovom zgrade mađarske središnje banke u Budimpešti i luksuznim uređenjem koje se ondje povezivalo s bivšim guvernerom György Matolcsy. „Kad sam to pročitao", kaže Peter Filipovics, „pomislio sam, kad u Mađarskoj govore o korupciji u Ukrajini, onda bi najbolje bilo da prvo pogledaju sami sebe u ogledalo."
Na bojištu, ističe, nije usamljen, brojni pripadnici mađarske manjine bore se na ukrajinskoj strani i odbacuju poruke vlasti iz Budimpešte. U Ukrajini, prema procjenama, živi oko 80.000 etničkih Mađara, uglavnom u Zakarpatskoj oblasti, no tema njihove navodne ugroženosti godinama je u središtu Orbanove politike.
Budimpešta tvrdi da su pripadnici manjine izloženi prisilnoj mobilizaciji i zlostavljanju, dok istodobno, u koordinaciji s Moskvom, organizira prebacivanje ratnih zarobljenika mađarskog podrijetla iz Rusija u Mađarsku, bez sudjelovanja Kijeva. Takvi potezi predstavljaju kršenje međunarodnog prava i, upozoravaju stručnjaci, idu u korist ruskoj propagandi, piše DW.
Neovisni promatrači odbacuju termin „prisilno regrutiranje”, naglašavajući da je mobilizacija u ratnim uvjetima uvijek obvezna. Ipak, problemi postoje, ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinets upozorio je na ozbiljna kršenja prava i loše uvjete u regrutacijskom centru u Užgorodu, uz poziv na reformu sustava.
Zbog straha od mobilizacije mnogi muškarci izbjegavaju javnost, što potvrđuje i Laszlo Zubanics: riječ je, kaže, o „javnoj tajni”. Procjenjuje se da je na fronti između 400 i 500 pripadnika mađarske manjine, što je manje od njihova udjela u ukupnom stanovništvu.
Posebnu pozornost izazvao je slučaj dvojice zarobljenika koje je mađarski ministar Peter Szijjarto doveo iz Moskve uz odobrenje predsjednika Vladimir Putin. U propagandnim snimkama jedan od njih optužuje ukrajinsku vojsku i zahvaljuje ruskim „osloboditeljima”.
Aktivistica Vlasta Repasi upozorava da takve izjave ne treba uzimati zdravo za gotovo: „Njihove izjave su u Rusiji, a vjerojatno i u Mađarskoj, nastale pod pritiskom ili prisilom. Mi ne znamo što su sve morali pretrpjeti".
Sličnu priču iznosi i bivši zarobljenik Oleksij Čorpita, koji tvrdi da je odbio sudjelovati u propagandi: „Zato sam trebao u jednom videu dati negativne izjave o Ukrajini i ukrajinsku vojsku pozvati na kapitulaciju. To sam odbio".
Filipovics je na fronti od početka ruske invazije 2022., nakon što se vratio iz inozemstva i dobrovoljno priključio vojsci. Više puta je ranjen i odlikovan, a plan mu je nakon rata vratiti se kući. Život u Mađarskoj, kaže, ne dolazi u obzir zbog političke klime. „Ne želim imati zemlju poput Rusije i ruske okupatore kao susjede", kaže on. „Stoga sam ovdje na fronti i za to se borim."
Tako su i brojni pripadnici srpske manjine branili svoju domovinu Hrvatsku ne obazirući se na propagandu koja je dolazila iz Beograda. Tada znaš da si na pravoj strani.