Sve se češće u javnosti govori o rekordnoj zaposlenosti u Hrvatskoj, no iza tih optimističnih statistika skriva se drukčija stvarnost za velik broj radnika. Tisuće mladih rade na ugovorima koji traju samo mjesec dana, platformski radnici nemaju pravo na bolovanje, a mnogi godinama ostaju u statusu "privremenih" zaposlenika. Čak i u javnom sektoru postoje primjeri nastavnika koji sedam ili osam godina rade na zamjenama bez stalnog ugovora.
Takvi oblici rada nazivaju se prekarnima – nesigurnim, slabo plaćenim i često bez temeljne radničke zaštite. Upravo zbog širenja takvih praksi SDP je pokrenuo inicijativu "Posao bez straha", kojom želi otvoriti raspravu o prekarnom radu i predložiti mjere za njegovo smanjivanje.
Saborska zastupnica Ivana Ribarić Majanović ističe kako velik broj ljudi zapravo i ne zna što znači pojam prekarni rad. – Kada sam o tome razgovarala s građanima, mnogi su mislili da se radi o radu u pekarni ili o prekovremenom radu. U biti se radi o nesigurnim oblicima rada u kojima ljudi žive u stalnoj neizvjesnosti hoće li zadržati posao, uz vrlo niska primanja i teške uvjete rada – objašnjava. Prekarni rad, dodaje, prisutan je u vrlo širokom rasponu zanimanja, uključujući i ona za koja se to možda ne bi očekivalo.
– Imamo ljude u sustavu obrazovanja koji sedam ili osam godina rade na zamjenama, uz povremene prekide od dva ili tri mjeseca. To je posljedica načina na koji je sustav postavljen – upozorava Ribarić Majanović.
Kao moguća rješenja navodi smanjenje korištenja ugovora na određeno vrijeme gdje god je to moguće, posebno u državnim institucijama i javnim poduzećima. – Država ne smije biti generator prekarnog rada. Nije prihvatljivo da javna poduzeća koriste outsourcing ili agencijske radnike koji obavljaju isti posao kao stalno zaposleni, ali za manju plaću i lošije uvjete – kaže.
Saborski zastupnik Mišo Krstičević, predsjednik saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, smatra da problem ima i širi društveni kontekst. Prema njegovim riječima, prekarni rad nije nova pojava. Globalizacija dodatno pojačava taj trend jer se radna snaga može relativno lako zamijeniti radnicima iz drugih dijelova svijeta.
– Danas imamo situaciju da je najveći broj stranih radnika upravo u sektorima poput turizma i građevine, gdje su uvjeti rada godinama bili loši. Mnogi domaći radnici zbog toga su otišli u inozemstvo, a poslodavci su dobili novu radnu snagu. To pokazuje koliko je pitanje radnih uvjeta važno – upozorava.
Na posebno težak položaj mladih upozorava Karlo Vedak, zastupnik u Skupštini Grada Zagreba i potpredsjednik Foruma mladih SDP-a. – Statistike pokazuju da su mladi najviše izloženi prekarnim oblicima rada. Upravo zbog toga teško planiraju život – od zasnivanja obitelji do rješavanja stambenog pitanja – kaže Vedak. Takva nesigurnost, dodaje, ima i šire posljedice. Upozorava kako je pad povjerenja mladih u demokratske institucije dijelom posljedica osjećaja da su zanemareni i prepušteni sami sebi. Zato smatra da su potrebna konkretna rješenja, među kojima navodi jačanje obrazovanja o radničkim pravima već tijekom školovanja.
– Mladi koji poznaju svoja prava lakše će ih i ostvariti – smatra Vedak. Zagovara, također, veću razinu sindikalnog organiziranja te jače ovlasti sindikata u nadzoru radnih uvjeta.