Na Dan neovisnosti u Hrvatsku je stigao novi apostolski nuncij nadbiskup mons. Francisco-Javier Lozano kojeg je papa Ivan Pavao II. na tu dužnost imenovao početkom kolovoza. Iako još nije predao vjerodajnice predsjedniku Stipi Mesiću niti je predstavljen crkvenoj javnosti, nadbiskup Lozano s velikim oduševljenjem pristao je obratiti se hrvatskoj javnosti putem Večernjeg lista.
Kako ste dočekali vijest da vas Papa šalje za svoga izaslanika u Hrvatsku?
_ Imenovanje za apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj primio sam s osobitim zadovoljstvom i zahvalan sam Svetome Ocu što me šalje narodu čija mi je vjernost Bogu i Petrovoj Stolici dobro poznata. Vrlo sam radostan zbog dolaska u Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske, gdje počinjem obavljati dužnost koju mi je povjerio Sveti Otac imenovavši me svojim predstavnikom kod crkve i vlade ove plemenite zemlje. Srdačno zahvaljujem svima koji su mi izrazili dobrodošlicu. Posebno zahvaljujem zagrebačkome nadbiskupu i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije Josipu Bozaniću, pomoćnim zagrebačkim biskupima, generalnom vikaru i generalnom tajniku HBK koji su me dočekali u zrakoplovnoj luci. Svima im od srca hvala.
Ovo nije prvi put da ste u Hrvatskoj.
_ Sretan sam što se ponovo vraćam u Hrvatsku. Ovaj put nastanit ću se u Zagrebu, iako mi je zadaća pohađati sve dijelove zemlje. Prije dva desetljeća bio sam tajnik Apostolske nuncijature u bivšoj Jugoslaviji. Još se s ganućem sjećam patnji što ih je katolička zajednica u hrvatskim krajevima proživjela u doba komunističke vladavine. S posebnom se ljubavlju i zahvalnošću uvijek sjećam prijateljstva s pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem, uzornim pastirom i čovjekom Božjim koji je znao ovdašnju crkvu voditi i u teškim vremenima. On me upoznao s junačkim likom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca te smo zajedno pohodili mjesta njegova uzništva, njegove kalvarije.
Službu apostolskog nuncija već ste obavljali u drugim zemljama.
_ Prije kratkoga razdoblja provedena u Državnome tajništvu u Vatikanu bio sam osam godina predstavnik Svetoga Oca u tropskome dijelu Afrike. Pet sam godina proveo u Tanzaniji, a tri u Demokratskoj Republici Kongu, bivšemu Zairu, gdje sam mogao vidjeti i doživjeti bijedu i nevolju u kojoj se nalaze naša afrička braća i sestre.
Što vam je ostalo u pamćenju iz službovanja u apostolskoj nuncijaturi u Beogradu za bivše Jugoslavije?
_ Bile su to za mene tri godine prebogate iskustvom, ali i patnje zbog progona kojima je bila izložena Crkva. Posebno čuvam uspomene na nezaboravnoga voditelja veleposlanstva u to doba nadbiskupa Michelea Checchinija. Uza nj sam naučio poznavati i ljubiti sve biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike svjetovnjake koje je despotska vlast toliko puta znala proganjati i ponižavati.
Sada vas očekuju nove zadaće.
_ Sada, nakon propasti one opake vladavine koja je propala također zahvaljujući neumornome radu Ivana Pavla II. na promaknuću slobode i dostojanstva svake osobe i svakoga pojedinog naroda, postoje novi posebno snažni izazovi s kojima se valja suočavati pri navještaju evanđelja u ovoj dragoj zemlji. Spreman sam se uz Božju pomoć i potporu Presvete Bogorodice staviti u službu Crkve u ovoj zemlji i njezinih biskupa ostvarujući tako skrb Svetoga Oca za duhovno i materijalno dobro i za napredak plemenite hrvatske nacije.
Što biste poručili hrvatskoj javnosti u svom prvom medijskom nastupu?
_ Svoj prvi susret s medijima u Hrvatskoj želim zaključiti viješću da Sveti Otac svima udjeljuje svoj blagoslov te da na sve misli očinski i sve prati s ljubavlju, što mi je i potvrdio na susretu prije mojega odlaska iz Rima. Posebno se živo sjeća i u molitvi su mu uvijek nazočne uspomene s nezaboravnih susreta vjere u okviru apostolskih pohoda u ovu ljubljenu zemlju kada se susreo s vjernicima, klerom i biskupima.